Zahvalana sam Bogu što mogu s vama
podijeliti još jedno svjedočanstvo življenja čistoće. Koliko je ona važna, koje
blagoslove donosi i zašto ju je uopće odlučila živjeti - svjedoči Ana, studnetica
teologije.
Za početak, voljela bih da nam kažeš nekoliko
riječi o sebi.
Ana: Moje ime je Ana. Uskoro ću imati 21
godinu. Studentica sam 3. godine teologije.
- Zašto si se i kako odlučila živjeti čistoću?
Ana: Prije svega, voljela bih reći da moja
odluka vezana za čistoću nije došla u točno određenom trenutku. Naime, do
negdje prije prolazila sam dug period preispitivanja, razmišljanja i vaganja
same odluke.
Odrasla sam u kršćanskoj obitelji koja je pod normalnim smatrala nedjeljni odlazak na misu, zabranu sexa prije braka i još mnoge katoličke „naredbe“. Mislila sam da tako žive svi. No kako sam krenila u srednju školu počela sam se upoznavati s osobama koje su već neko vrijeme prakticirale nečistoću. Još uvijek ih nisam razumijela, niti sam pomišljala na takvo nešto. A onda, krajem 4. razreda, upoznala sam dečka koji do tada nije volio Boga, te je smatrao da ne postoji. U početku smo bili jako dobri prijatelji, a potom sam ušla s njim u vezu iz sažaljenja. Točnije, on je bio jako zaljubljen u mene, ali mu ja nisam mogla uzvratiti osjećaje, jer sam se prije toga razočarala. No kako sam sama po sebi jako sažaljiva osoba, nisam mogla podnijeti takvu situaciju i onda sam iz nekakve obaveze pristala da budemo par. Naša je komunikacija u početku bila izvrsna, puno smo razgovarali i s vremenom sam ga uspijela razuvijeriti da je Bog stvaran. Tako smo počeli zajedno odlaziti na sv. Misu, ispovijed, pa čak i moliti. S jedne je strane to bilo super i pružalo mi je osjećaj sreće, ali je s druge strane u meni neprestano bio strah i nezadovoljstvo. Osjećala sam da to nije Božja volja za mene. Zbog toga sam polagano padala u očaj i tako se s vremenom prepuštala duhu nečistoće. Svaki puta kada bi se to dogodilo, plakala bih, krivila sebe i tražila Gospodina. Pitala sam se gdje je On sada i zašto dopušta da se tako osjećam, te toliko padam? Nisam razumijela sebe, svoje osjećaje, Boga i zbog toga nisam znala da li je ispravno ostati u vezi, ili napustiti tog dečka. No On je imao plan za mene! Sestre milosrdnice koje djeluju u našoj župi pozvale su me na duhovnu obnovu. Ondje sam otišla više zato što moram nego što želim. I tek sam tada upoznala živoga Boga. Tek sam tada osjetila Boga kojem se molim cijeloga svoga života. Dopustio mi je da ga osjetim i da vidim kolika je Njegova ljubav za mene. Dopustio mi je da ga vidim pravim očima. Nakon duhovne obnove prekinula sam s dečkom. Još neko vrijeme poslije toga nisam shvaćala zašto sam morala prolaziti kroz tu cijelu situaciju, no sada imam jasnu sliku. Naime, koliko god sam prekršila svoja obećanja Bogu, pogazila svoje dostojanstvo - toliko sam u drugu ruku blagoslovljena, jer baš ta situacija koja je bila najdublja rupa moga života, donijela mi je obilje milosti, pa i samog Krista. Bog je čuo moj vapaj i vidio moju bjedu i podigam me iz te bijede. Te sam godine upisala teologiju i polako krenila novim putem s Kristom, meni do tada još nepoznatim. S vremenom sam počela jako razmišljati o predbračnoj čistoći. Mogu reći da sam do sada imala iskustvo nečistoće koje mi je pomoglo da budem još sigurnija u svoju odluku. Taj mi je grijeh zapravo dao na uvid ljepotu čistoće, dostojanstva i moje cijene, te sigurnost da je to ono na što sam pozvana. Na početku sam napisala kako sam se dugo vremena premišljala oko čistoće. Nije to promišljanje bilo u smislu želim li ja živjeti čistoću, već premišljanje da li sam je dostojna. Jer nakon tog grijeha i tolikih rana osjećala sam se nedostojnom, prljavom i najvećom grešnicom. Po tom pitanju, klanjanja su najviše doprinjela. Svaki put kad bi mi došla takva misao o meni kao nedostojnoj i prljavoj osobi, ja bih ju predavala Isusu i molila ga za oprost. Sada nakon 2 godine mogu reći da sam čista. Odnosno da se više ne osjećam prljavom i jadnom. Svjesna sam da sam grešnica i da ću to uvijek biti, ali još sam svjesnija Božje ljubavi i praštanja.
Odrasla sam u kršćanskoj obitelji koja je pod normalnim smatrala nedjeljni odlazak na misu, zabranu sexa prije braka i još mnoge katoličke „naredbe“. Mislila sam da tako žive svi. No kako sam krenila u srednju školu počela sam se upoznavati s osobama koje su već neko vrijeme prakticirale nečistoću. Još uvijek ih nisam razumijela, niti sam pomišljala na takvo nešto. A onda, krajem 4. razreda, upoznala sam dečka koji do tada nije volio Boga, te je smatrao da ne postoji. U početku smo bili jako dobri prijatelji, a potom sam ušla s njim u vezu iz sažaljenja. Točnije, on je bio jako zaljubljen u mene, ali mu ja nisam mogla uzvratiti osjećaje, jer sam se prije toga razočarala. No kako sam sama po sebi jako sažaljiva osoba, nisam mogla podnijeti takvu situaciju i onda sam iz nekakve obaveze pristala da budemo par. Naša je komunikacija u početku bila izvrsna, puno smo razgovarali i s vremenom sam ga uspijela razuvijeriti da je Bog stvaran. Tako smo počeli zajedno odlaziti na sv. Misu, ispovijed, pa čak i moliti. S jedne je strane to bilo super i pružalo mi je osjećaj sreće, ali je s druge strane u meni neprestano bio strah i nezadovoljstvo. Osjećala sam da to nije Božja volja za mene. Zbog toga sam polagano padala u očaj i tako se s vremenom prepuštala duhu nečistoće. Svaki puta kada bi se to dogodilo, plakala bih, krivila sebe i tražila Gospodina. Pitala sam se gdje je On sada i zašto dopušta da se tako osjećam, te toliko padam? Nisam razumijela sebe, svoje osjećaje, Boga i zbog toga nisam znala da li je ispravno ostati u vezi, ili napustiti tog dečka. No On je imao plan za mene! Sestre milosrdnice koje djeluju u našoj župi pozvale su me na duhovnu obnovu. Ondje sam otišla više zato što moram nego što želim. I tek sam tada upoznala živoga Boga. Tek sam tada osjetila Boga kojem se molim cijeloga svoga života. Dopustio mi je da ga osjetim i da vidim kolika je Njegova ljubav za mene. Dopustio mi je da ga vidim pravim očima. Nakon duhovne obnove prekinula sam s dečkom. Još neko vrijeme poslije toga nisam shvaćala zašto sam morala prolaziti kroz tu cijelu situaciju, no sada imam jasnu sliku. Naime, koliko god sam prekršila svoja obećanja Bogu, pogazila svoje dostojanstvo - toliko sam u drugu ruku blagoslovljena, jer baš ta situacija koja je bila najdublja rupa moga života, donijela mi je obilje milosti, pa i samog Krista. Bog je čuo moj vapaj i vidio moju bjedu i podigam me iz te bijede. Te sam godine upisala teologiju i polako krenila novim putem s Kristom, meni do tada još nepoznatim. S vremenom sam počela jako razmišljati o predbračnoj čistoći. Mogu reći da sam do sada imala iskustvo nečistoće koje mi je pomoglo da budem još sigurnija u svoju odluku. Taj mi je grijeh zapravo dao na uvid ljepotu čistoće, dostojanstva i moje cijene, te sigurnost da je to ono na što sam pozvana. Na početku sam napisala kako sam se dugo vremena premišljala oko čistoće. Nije to promišljanje bilo u smislu želim li ja živjeti čistoću, već premišljanje da li sam je dostojna. Jer nakon tog grijeha i tolikih rana osjećala sam se nedostojnom, prljavom i najvećom grešnicom. Po tom pitanju, klanjanja su najviše doprinjela. Svaki put kad bi mi došla takva misao o meni kao nedostojnoj i prljavoj osobi, ja bih ju predavala Isusu i molila ga za oprost. Sada nakon 2 godine mogu reći da sam čista. Odnosno da se više ne osjećam prljavom i jadnom. Svjesna sam da sam grešnica i da ću to uvijek biti, ali još sam svjesnija Božje ljubavi i praštanja.
-
Jesi li se ikada dvoumila trebaš li, ili ne
živjeti ju?
Ana: Kao što sam već napisala ne, nisam se
dvoumila trebam li ju živjeti, ali sam se osjećala nedostojnom i opečaćenom
zauvijek. To me je u početku jako kočilo u donošenju moje odluke. No zapravo
kako me to s jedne strane kočilo, s druge strane me je čistoća sve više privlačila. I
zbog toga sam danas sigurna u svoju odluku! Isto tako, velika rana i strah jest
pitanje - hoću li pronaći osobu koja je predana Bogu i koja zaista želi živjeti istinski kršćanski život, jer ja ne želim ništa drugo osim
Krista. Bojim se da ću se ponovno naći u takvoj situaciji gdje ću morati birati
između dva ekstrema; svijeta ili Boga. Znam što je sada zaista ispravno i taj me
strah definitivno neće pokolebati u mojoj odluci. Vjerujem, a i sam Bog mi je
objavio da On nije Bog osvete ili gorčine, već Bog ljubavi. Zbog toga vjerujem
da mi je nekoga pripravio i naumio, baš poput Sare Tobiji.
-
Koliko ti molitva pomaže na tom putu?
Ana: Smatram da je molitva sastavni dio
čistoće. Ne samo u smislu čistoće tijela, već i čisotće srca. Jer, ako ti srce
nije čisto kako će ti onda postupci biti ispravni? Ako je molitva ispravna, tada nas ona mijenja
i oblikuje sličnijima našem Gospodinu. Također smatram kako je u današnjem
svijetu blud i bilo kakav oblik nečistoće jako nametnut. Najprije preko
televijzije, interneta, časopisa, ali i samog razmišljanja društva. Osoba koja
želi živjeti čistoću mora biti odlučna u svojoj odluci i mora neprestano
preispitivati svoju savijest i svoja stajališta. A kroz samu molitvu Gospodin preispituje naše srce i pomaže nam da ga obnavljamo, čistimo i živimo
dostojno.
-
Kako su na tvoju odluku reagirali tvoji
prijatelji?
Ana: Mislim da je to kod svakog vjernika
jednako. Oni prijatelji koji također žive za istinskog Boga, prihvatit će i
poduprijeti tvoju odluku, dok će oni koji možda nisu upoznali živoga Krista
biti manje oduševljeni. Vjerojatno će postavljati velik broj pitanja, neće
shvaćati, a možda će i osuđivati. No to vas ne treba brinuti. Sjetite se samo
biblijskog citata: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ (Rim 8, 31)
-
Mladi danas tragaju za autentičnom ljubavlju.
Kakva je to ljubav prema tvom mišljenju?
Ana: Teško pitanje, jer još uvijek nisam
upoznala osobu s kojom bih provela život. Jedina Ljubav za koju sada znam i
koja je istinska jest moj Bog. Manje od toga ne žeim prihvatiti. Mislim da
svatko, tko je u dodiru s Bogom, može doživjeti istinsku ljubav, ali sve ovisi
koliko ste joj otvoreni. Probajte
otvoriti svoje srce. Tada će te vidjeti kako će vam se otvoriti novi svijet,
novi pogledi. Više neće postojati tmurnost ili ogorčenost. Znat će te da uvijek
imate Onoga koji bi sve za vas dao ili učinio. Smatram da osoba može jedino
istinski doživjeti pravu ljubav ako se susretne sa samom Ljubavlju.
-
Što misliš, zašto se mladi danas teže odlučuju
živjeti čistoću?
Ana: Zato što je uvijek lakše ići lakšim
putem. Put ljubavi i čistoće uvijek je teži i zahtjevniji, možda u nekim
trenucima i neshvatljiv, ali ljepši. Njega treba shvatiti, raspitati se o
njemu, a ponajviše govoriti. Mladi češće
misle da ono što je nadohvat ruke u današnjem svijetu zapravo ispravno i
lijepo, ali nije tako. Isto tako velika većina želi „proživjeti“ što više toga
u svojim mladim danima, kako bi se nauživala, a kasnije smirila. Svijet to nudi.
Ne razmišlja se o posljedicama, o ranama ili na kraju krajeva o svom
dostojanstvu i cijeni. Mi moramo shvatiti da svaki naš postupak ima određene
posljedice. Kad bi bila veća svijest o odgovornosti mislim da bi bila i veća
želja za čistoćom. Zato su nam potrebne jake i kvalitetne obitelji, jer sve od
njih polazi.
-
Za kraj, što bi poručim mladim ljudima koju
razmišljaju o čistoći, ali još nemaju dovoljno hrabrosti i želje živjeti ju?
Ana: „Zato, braćo, to revnije uznastojte
učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći – ne, nećete posrnuti nikada!“ (2
Pet 1, 10) I na kraju: „Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4, 13)
Hvala ti što si svoje svjedočanstvo podijelila s nama. Želim ti obilje Božjega blagoslova te što skoriji pronalazak osobe koju
ti je Bog namijenio!
Predivne riječi nadahnute Očevim Duhom! Hvala ti, Ana, na ovom svjedočanstvu. Mada se nekada čini težom, predbračna čistoća je istinska sloboda i prava ljubav. Iskusila sam i lošu i dobru stranu, kao i Ana. Hvala i tebi, Gabriela, na ovoj krasnoj stranici! Uvijek mi je najljepše čitati svjedočanstva. Mi smo Njegov ponos i Njegova radost, ljubljene kćerke! Božji i Majčin blagoslov+
OdgovoriIzbriši