subota, 15. kolovoza 2015.

Svjedočanstvo življenja predbračne čistoće (6) - Kristina i Veno

U danjašnjem vremenu, kada se promoviraju neke sasvim krive vrijednosti, hod u čistoći predstavlja veliki izazov. Ipak, postoje mladi ljudi, koji svojim životnim primjerom pokazuju da je to moguće. Zamolila sam Kristinu i Venu, urednike stranice „Ljubavlju do Neba“, da podjele svoje svjedočanstvo s nama.

-          Za početak, voljela bih da kažete nekoliko riječi o sebi.

Kristina:  Hvaljen Isus i Marija.
Moje ime je Kristina. Dolazim iz malog, ali lijepog sela nedaleko od Slavonskog Broda – iz Grabarja. Živim u predivnoj obitelji koju čine roditelji, brat, sestra, baka i djed. U rujnu završavama studij hortikulture u svom rodnom gradu i radujem se budućnosti i svemu što će donijeti nakon školovanja. O sebi nemam naviku previše govoriti i uvijek je draže kada to čine osobe kojima sam srcu draga, ali mogu reći toliko da sam vesela i djetinjasta duša, nezaitna ljubavi, zajedništva i Gospodina J koja je po Njegovoj svetoj volji i providnosti upoznala i zavoljela još jednu takvu dušu pored koje je proletjelo godinu i 4 mjeseca sada, u radosti i ludosti, ljubavi, molitvi i čistoći.
                                                                                                   
Veno: Da skratim, živim u Slav. Brodu. Imam 28god. Kemijski sam tehničar po zanimanju. Život mi krasi moja obitelj koju čine tata, mama, sestra i brat. Osoba sam radosna duha koja voli nasmijavati ljude. Čitam puno knjiga duhovne tematike. Tu i tamo se nađe vremena za nogomet i košarku.

-          Kada ste se upoznali i kako je započela vaša priča?

Kristina: Naše poznanstvo počelo je od facebooka, ali se odvijalo na jedan poseban način. U to sam vrijeme bila djevojka koja, iako u vjeri od malih nogu, tek počinje od tada tragati i čeznuti za nečim višim što bi utažilo žeđ moga mladog srca i bića.  I pojavi se dečko sa neuobičjenim imenom i prezimenom, ali sa predivnim profilom, omeđenim slikama drage Gospe, Isusa i objavama koje hrane dušu takvom pozitivimo i mirom da sam na njima morala ubrzo zahvaliti i  time je započelo naše povremeno dopisivanje u komu smo pisali, ni više, ni manje nego o ljubavi, braku, djeci i obitelji što zasigurno nije bilo uobičajeno i što je dobilo smisao u nastavku. Naime, službeno upoznavanje bilo je pozivom Vene na misu, koju je predvodio don Damir Stojić, a koja je bila na temu OBITELJI :D Naše je upoznavanje bilo nakon misnog slavlja, tik do Crkve Gospe brze pomoći, tako što mi je Veno u procesiji koja je išla oko crkve, pružio knjigu „U školi ljubavi“ od fra Slavka Barbarića. Ostatak priče prepuštam Veni.

Veno: Poslije toga smo se povremeno dopisivali, ali se nismo vidjeli sve dok se nije ukazala prilika za duhovnu obnovu i sve se posložilo. Odlučio sam ići u Tabor i pozvao sam Kristinu da mi se pridruži. Već sljedećeg tjedna bili smo u busu, opušteni, nasmijani – jednostavno kao da se znamo već dugi niz godina. Kući smo se vratili obogaćeni Duhom Svetim, ispunjeni radošću i mirom više nego plodonosnog dana provedenog u zajedništvu s Kristom. Oboje smo nakon osjećali da ćemo imati jedno u drugome dobroga prijatelja. Poslije toga nekoliko smo se puta susreli i šetali, razgovarali,  a s vremenom i došli do spoznaje da se među nama počeo rađati neki novi osjećaj, nešto što je nadilazilo prijateljstvo. Odlučio sam priznati Kristini što mi je na srcu na što je ona odgovorila pomalo iznenađeno, ali radosno nakon čega smo se nastavili povremeno viđati no bez „naglih poteza“. Jednostavno, prijateljski, sa dozom simpatije. Tako je došla intervencija s Neba u obliku križnoga puta Osijek-Aljmaš. Dan je bio kao izmišljen, sunčan, veseo, uz nepresušni razgovor, popraćen smijehom i  prepričavanjem smješnih anegdota iz naših života. Nakon mise, koja mi je dala poseban vjetar u leđa u vezi Kristine, naše moguće veze, na povrtku doma u busu ja sam se odvažio na nešto naizgled jednostavno, ali nama vrlo znakovito. Primio sam je za ruku i u tom je trenutku temperatura u nama porasla valjda na 100 stupnjeva. Nikada neću zaboraviti taj predivan i ushićeni trenutak koji je značio: Od danas pa dok je Božja volja, više nismo „Ja“, nego „Mi“. I danas nakon godinu i neki mj. naši su prsti svakoga trenutka isprepleteni. Da još napomenem, prvi poljubac nakon toga bio je tek nakon izvjesnog vremena, skoro mj. dana kasnije.

-          Kako ste se odlučili na hod u čistoći?

Kristina: Primjer hodanja u čistoći imala sam u svojoj obitelji, od svoje sestrične Danijele ( koja je prošle godine svoj hod u čistoći okrunila brakom). Toliko sam puta s njom razgovarala o toj temi, toliko je moje srce čeznulo za takvim odnosom sa dečkom, za tim poštovanjem, osloncem, zajedničkom molitvom, uvažavanjem, bez ikakvih pritisaka ni uvjetovanja intimnim odnosima. Ljubili su Boga, a On ih je blagoslovio krepošću, mirom, ljubavlju i radošću. Mogu samo reći da je povreda moga dostojanstva i Gospodinova blizina nakon toga rezultirala mojim sadašnjim stanjem. Bilo je dovoljno samo jednom zazvati Gospinu pomoć srcem i nakon gotovo 3 godine bez dečka, pojavio se Veno.

Veno: Za vrijeme jedne Duhovne obnove sam spoznao da je čistoća put do Božje blizine. Od toga dana sam znao da više ne smijem biti okrenut prema sebi i svojim sebičnim željama… Potraga za odabranicom mog života je započela i trajala punih pet godina. Sada s njom dijelim bezgranično blago, Boga, koji je Ljubav.

-          Koliko vam je pomogla zajednička molitva?

Kristina: Ona nam je sve. Naš sami trenutak spajanja srdaca bio u molitvi te je ona dio naših bića, našega „Mi“ i ne bih mogla zamisliti budućnost bez te važne spone, bez Ljubljenog našeg Tatice, koji nas je privio jedno uz drugo u svome krilu.
Hodanje u čistoći bez molitve bi bilo nezamislivo i nemoguće po mome mišljenju jer pri svakom padu, jer ipak smo samo ljudi, ta ista molitva nas podiže, ulijeva sigurnost, iznova nas izbjeljuje u ispovjedi i čini da se volimo još dublje, još više.

Veno: Molimo se od prvoga dana. Zajednička molitva je naša snaga pomoću koje nadvladavamo sve kušnje i nevolje. Za vrijeme molitve naša se srca na poseban način spajaju, to je pobjeda Ljubavi. Kad molite, onda i ljubite, zato molite što češće.

-          Kako ste se i zašto odlučili pokrenuti stranicu „Ljubavlju do Neba“? 

Kristina: To je jednostavno plod ljubavi i dodira ruke Božje u našim srcima, koja su u tolikoj porebi bila da tu silnu ljepotu ne zadržavaju samo za sebe nego da je razdjele svugdje gdje su u potrebi za infuzijom ljubavi nebeske ljepote. Veno je većinski animator ove stranice koji svojim umijećem izrade predivnih, nadahnjujućih kolaža jednostavno diže čovjekovu dušu do neba! Upravo su te njegove, Duhom Svetim nadahnute misli bile ključan razlog našega upoznavanja. Jednostavno me podigao do Gospodina.

Veno: Za sve je zaslužna Kristina. Na njezinu riječ ja sam odgovorio djelom i eto stranice. Želimo da i drugi budu potaknuti riječima ljubavi.

-          Za kraj, što bi poručili mladima koji razmišljaju o čistoći, ali još nisu dovoljno odlučni živjeti ju?

Kristina: Hodati čistoću je veliki blagoslov bez obzira što iziskuje mnogo odricanja koja su u današnje vrijeme cool i čine mlade samo prividno ispunjenima. Jednostavno je prevelika nagrada za ovu ljepotu, za ovo malo što se preusmjerimo od samo tjelesnog užitka. Stvoreni smo da pružimo više jedni drugima, da vrijedimo više od puke zadovoljštine koja brzo blijedi. Borite se za raj, za čistu ljubav koja vam je karta do srca vašeg voljenoga bića, koja vam je putokaz do Kraljevstva Nebeskog, do plodonosnog braka, do prave i nepresušne ljubavi.

Veno: Ne bojte se! Budite hrabri! Hodanje u čistoći vam pomaže da upoznate drugoga u dušu.Duboku duševnu vezu ne može uništit kriza jer iza nje stoji Bog.Svi imamo čežnju za istinskom ljubavlju, svi želimo nekog tko će nas prihvaćat i poštivat sa svim našim slabostima. Život u čistoći će vam otvoriti oči i srce kako bi pronašli svjetlo skriveno iza oblaka.



Hvala vam što ste podijelili svoju priču s nama. Želim vam puno sreće, ljubavi i Božjeg blagoslova u životu!

Nema komentara:

Objavi komentar