nedjelja, 17. siječnja 2016.

Potraga za istinskom radošću

Kad bih barem živio/la tamo, vjerujem da bih bio/la sretniji/ja. Kad bih pronašao/la djevojku/mladića, moj bi život bio smisleniji. Kad bih mogao/la raditi nešto drugo, pronašao/la bih svrhu svoga života.  Vjerujem da vam je sve ovo, kao i meni veoma poznato. Potraga za istinskom radošću – kada počinje i kada se završava?

Svi se katkada nađemo pred zidom, kada se zapitamo što i kako dalje. Kada počinjemo tražiti sebe, identificirajući se s drugima, uspoređujući se i na kraju upadajući u razočarenje jer drugi naizgled imaju savršeniji i bezbrižniji život. I tako gubimo dragocijeno vrijeme, pokoravajući se svojim mislima koje počinju upravljati našim životom i bacati nas u beznađe. I dok ne kažemo dosta, i ne shvatimo da je naš život priča ispisana Božjom rukom, ostat ćemo ležati na podu i tražiti izgovore za takvo stanje.

Tko sam ja? Zašto živim baš ovdje? Zašto studiram to što studiram? Zašto radim tu gdje radim? Zašto imam baš te ljude oko sebe? Puno pitanja, ali dok ne damo odgovore, lutat ćemo u krugu zbunjenosti i neprestanog traganja. Bog nas treba. Svakoga ondje, gdje može iskoristiti svoje talente i sposobnosti. I kad se nama možda i ne čini tako – On ima svoj plan, savršen za tebe i mene. Ako mu vjerujem i slušam glas Ljubavi, neću lutati, već hodati u povjerenju.

Što je radost? Trajno ispunjenje u Bogu, rekla bih. I nećemo ju nikada u potpunosti doživjeti u čovjeku ili radu. Samo u Onome, koji nas je stvorio za sebe. Živimo za taj susret – susret Boga i čovjeka i trajno sjedinjenje u nebu. A do tada, ostaje nam hodati s povjerenjem. Osluškivati i moliti, dati najbolje od sebe služeći drugima – u nesebičnosti, praštanju i širenju Radosne vijesti. I onda, kada se to čini teško, i kada bi najradije pobjegli na neka druga mjesta, On ipak zna najbolje.


Sanjaj, ali živi. Ne dopusti da ti snovi postanu mjesto od bijega pred stvarnošću. Neka oni budu ono, što će te nositi kroz život, vjetar u leđa. I ako je to ono što Bog želi od tebe, dogodit će se. Možda ne odmah, ali ne zaboravi da je Isus čekao trideset godina na svoje javno djelovanje. Vjeruj svome Ocu, jer ima plan; predivan plan za tvoj život! I pod kišom sumnji i dvojbi, hodaj putem zacrtanim u tvome srcu. Jer samo ćeš tako doći do cilja. 




1 komentar:

  1. Jako lijep i poučan tekst,potpuno sam se pronašla u njemu. Uvijek mislimo da bi nam bilo bolje u nekoj drugoj situaciji umjesto da prihvatimo ono što nam Bog daj i vjerujemo da je to najbolje za nas.
    Sve pohvale ovoj stranici i BB :)

    OdgovoriIzbriši