Preskoči na glavni sadržaj

Je li on/ona „prava“ osoba za mene?

U vezi si? Ovo je tekst za tebe. Razmišljaš o vezi? Ovo je tekst za tebe. Razočaran/a si u vezu/e u kojima si bio/la? Ovo je tekst za tebe. Bog je nama ljudima dao slobodu u donošenju odluka i izborima koje redovito činimo, no ono što je posebno važno jest da je On neovisno o darovanoj slobodi i dalje aktivan, tj. prisutan u našim životima. Zašto to govorim?

Ne vjerujem da Bog sudbinski određuje i namijenjuje jednu osobu drugoj. Ali vjerujem da Bog želi da svatko od nas bude radostan, vjerujem da On želi najbolje i tebi i meni. No da bi dobili od Boga ono najbolje za nas, moramo biti otvoreni promjenama, radu na sebi i imati povjerenje u Njega, da će nas učiniti osobama kakvima nas je zamislio kad nas je stvarao. Svatko od nas u sebi nosi neke rane od prije, stoga je nužno prije bilo kakvog hoda u dvoje dopustiti Bogu da zaliječi sve, kako bi obostrano darivanje i zajednički život supružnika bio moguće.

U vezi neće opstati osoba koja nije dopustila Bogu da ju liječi i mijenja i ona koja se pouzdaje u svoje snage, istovremeno gradeći zid boli i nesigurnosti oko sebe, jer je svjesna da se sama neće moći „obraniti“ od mogućih rana. Tu se obično javi i strah, stoga je svaka prilika za zajedništvom, uz sav mogući trud i volju – nemoguća. Ako to ne vidimo, ne spoznamo, ići ćemo kroz život nezadovoljni, razočarani i u Boga i u sebe. A samo je trebalo otvoriti srce i spustiti se na koljena, a onda On djeluje.

Dokle god ne živiš ispunjenim život, nećeš moći izgraditi zdravu vezu. I svaka je sumnja alarm koji nam Bog upućuje kako bi nas zaustavio, kako bi nas spriječio da skrenemo na krivi put. Ako vidiš da ti još uvijek nisi netko tko se može nazvati „pravom osobom“ za nekoga, nećeš moći ni imati „pravu osobu“ u svom životu. Tvoje će rane i nesređenosti biti prepreka za realizaciju zdravog odnosa. Ali ne zaboravi, On te uvijek čeka i želi mijenjati tvoj život.

Ako si sada u vezi kojoj ne vidiš budućnost, izađi iz tog odnosa. Prestani ranjavati i sebe i osobu do sebe. Ako se dvojiš oko započinjanja veze s nekim, vidiš da nisi spreman/a, ili možda prepoznaješ u osobi do sebe ono što bi možda bilo prepreka za razvoj zdrave veze, sačekaj. Razgovaraj, osvijesti nekome. Ako nije spreman otvoriti se Bogu za promjenu, makni se prije nego zadobiješ još neku ranu na srcu.

Ljubav će rasti samo ondje gdje su oba srca ispunjena Božjom prisutnošću. A ondje, gdje je Bog - rane zacjeljuju, nada se rađa, dva srca srastaju u jedno. Ako želiš primiti ljubav, prvo otvori srce da se Ljubav nastani u njemu. Onda i nemoguće postaje moguće.


photo: Jernbro



Popularni postovi s ovog bloga

Hoće li me itko ikada voljeti

  Namjerno sam stavila takav naslov. Prilično sam sigurna da to pitanje tinja u srcima mnogih muškaraca i žena. I ja sama, zadnjih nekoliko mjeseci, potaknuta nekim životnim okolnostima, razmišljam o „lažima“ koje sam prihvatila o sebi. Ono kad si dijete i odrasli ti iz svojih povrijeđenosti (ili nekih drugih razloga) dodaju određene etikete, a ti sam stvoriš stavove i uvjerenja u srcu, i po tome živiš. I tako zapravo sam ne voliš sebe, i tu počinju mnogi problemi u odnosima. Jedna priča koju sam čula dodatno me je potaknula na promišljenje o tome. Naime, jedna draga osoba ispričala mi je kako je, u šali, nazvana osobom s „posebnim potrebama“ jer eto, došla je u neke zrelije godine a još uvijek nije našla srodnu dušu. Odmah sam se sjetila jedne profesorice s fakulteta, koja je znala reći da je svaki čovjek osoba s „posebnim potrebama“ jer je jedinstven, sa svojim talentima, karakterom i životnim iskustvima koja su ga oblikovala. To je zaista oslobađajuće čuti. Prije nekoliko mjesec

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla

Reci mi, što zapravo želiš?

Jedna moja draga prijateljica, spletom životnih okolnosti morala je napustiti svoj rodni grad i dugogodišnji posao na kojem više i nije bila sretna, ali nije ni imala hrabrosti za promjenu. Dogodila joj se lijepa, velika životna promijena, no nije očekivala da će se naći pred zidom izgrađenim od vlastitih uvjerenja i strahova, koji su bili zakopani dok je preživljavala dan za danom.  Njezini dosadašnji izbori dolazili su prirodno, dani su prilazili – a ono što je kasnije shvatila, bilo je to da nije nikada zastala i pitala se što zapravo želi, tko je ona, koje talente ima... Rekla bih da se mnogi danas muče upravo s tim pitanjima. Kada sam malo razmišljala o tome, počevši i iz osobnoga iskustva, shvatila sam da puno naših „zidova“ ima korijene u ranim godinama života – ako smo odrasli u disfunkcionalnoj obitelji, ljubav smo naučili zasluživati. To je normalno, jer dok smo djeca – ljubav nam treba da bismo preživjeli i sve ćemo napraviti da ju „imamo“ dovoljno.  „Obrasci koji su ti omog