nedjelja, 18. listopada 2015.

Osvajati dušom

Slušajući iskustva parova koji su hodali u čistoći i kasnije svoje čisto hodanje okrunili sakramentom braka, ne može se ne postaviti pitanje što je to, što ih je tako snažno povezalo i ulilo u njihova srca sigurnost da ih je Bog namijenio jedno drugom. Može li to biti išta ljudsko i ovozemaljsko?

Vjerujem da svatko od nas u svojoj okolini ima priliku vidjeti mlade, zaljubljene parove. Većina njih nažalost nije upoznata s teologijom tijela, pa se zna dogoditi da taj zajednički hod postane međusobno iskorištavanje kako bi se zadovoljile određene potrebe. I nakon nekog vremena, veza  puca, jer nema čvrstih temelja. I ako se mlada osoba nađe u začaranom krugu, ako ide od partnera do partnera, gubi sebe i svoj vlastiti identitet. Ako ne znam tko sam, kamo idem i što želim, kako prihvatiti drugoga i odlučiti se na nešto veliko kao što je brak?

Flert je nešto neizostavno kada je upitanju potraga za pravim/om. Bude mi žao kada vidim djevojke u oskudnim haljinicama, ogromnom količinom šminke, koje idu u izlazak nadajući se da će pronaći svoju srodnu dušu. I tako sakriju svoju dušu, najljepši element ljudske osobe. I onda ostanu samo povrijeđene, jer tada postanu samo netko s kim se zabavlja, ali ne odlučuje za nešto ozbiljnije.

Ako želiš nekoga osvojiti, osvajaj dušom. Osvajaj svojom ljubavlju prema samom Bogu, koja se ogleda u očima. Slušaj Njega i njegov glas. Dopusti mu da te poveže s dušom koju je namijenio samo tebi. Takva ljubav traje, jer nije plod ljudskih nastojanja, nije vezana strastima i izgrađena na pijesku. Takva je ljubav plod suradnje Neba i zemlje. Ispunjenje ljudske čežnje u sjedinjenju Boga i čovjeka.


Da bi mogao primiti takvu ljubav, budi spreman otvoriti svoje srce. Čitaj znakove pokraj puta koje ti šalje tvoj Otac. On bira najbolje. I ne boj se. Čovjeku je možda nemoguće, ali Bogu je sve moguće.  

picture: plus.google.com 

četvrtak, 1. listopada 2015.

Vjeruješ li u čuda?

Volim slušati priče o čudima koja su se dogodila u životima drugih ljudi. O tome kako je Bog čuo vapaj molitve i utažio čežnje ljudskoga srca. Učinio nešto naizgled nemoguće i pokazao svoju svemoć. I uvjerila se da je moguće, samo ako vjeruješ. 

Slušala sam i divila se. I divim se svaki dan iznova. Sve to navelo me da se preispitam, da potražim odgovor na pitanje – Zašto su moje molitve ostale neodgovorene? Radim li što krivo? Zar me Bog ne čuje? Skupilo se vremenom mnogo pitanja, ali odgovori nisu dolazili.

Nisam shvaćala da je Bog, premda blizu, meni bio dalek. Nisam shvaćala da je naš odnos prerastao u onaj danas česti - ''trgovački''. Nisam shvaćala da sam stavila previše prepreka između mene i Njega. Nisam shvatila, da je moje srce bilo zaključano. Premda sam bila zbunjena i razočarana, On ni tada nije odustajao od mene. Znao je koji ključ odogovara vratima moga srca i zauvijek me privuko k sebi.

I od toga dana neprestano svjedočim čudima Božje ljubavi u svome životu. Svjedočim njegovoj blizini, radosti kojom ispunja moje srce. Svjedočim da moj život nije isti - svjedočim da je On sama Ljubav. I onda kada mi možda i nismo zaslužili. On voli bezuvijetno. 

A ti? Tražiš li i ti čudo? Zdravlje, ljubav, materijalnu sigurnost? On ti sve to može i želi dati, ali prije toga – dopusti mu jedno. Dopusti mu da osvoji tvoje srce, da te privuče k sebi, da ti daruje svu onu ljubav, koja je Njegova sina prikovala na križ. Dopusti mu da te dotakne onako, kako te nikada nitko nije, niti će. Vjeruj mi, tada neće biti kraja čudima u tvome životu!