utorak, 21. veljače 2017.

Ivana Klarić - interviju

Vjerujem da Vam je već poznato ime Ivane Klarić, spisateljice, glazbenice, studentice teologije i urednice facebook stranice Dopusti da ti ispričam. Zamolila sam Ivanu da podijeli s nama svoja razmišljanja o ljubavi i da nam uputi neku poruku. Cijeli interviju možete pročitati u nastavku.

Draga Ivana, evo za početak, reci par riječi o sebi za čitatelje bloga Putem Ljubavi. Tko si ti i kako si počela pisati?

Ivana: Ja sam Ivana, dolazim iz Makarske, studentica sam teologije u Splitu i imam 24 godine. Obična sam cura koja je iz hobija recimo, počela pisati na jednom katoličkom portalu, a kasnije se preselila na samostalnu stranicu i to je ukratko to.

Što je za tebe ljubav?

Ivana: Jako teško je ljubav staviti u definiciju. Ljubav je središte života, pokretač, snaga, toplina, ispunjenje. Ljubav je žrtva i doista prihvaćanje drugoga, onakav kakav jest, kakvog ga je stvorio Bog.

Jesi li u vezi i što ti je bitno, na čemu temeljiš vezu?

Ivana: Najbitnije u vezi mi je povjerenje. Definitivno. Ona sloboda da doista budeš s nekim ono što jesi, a da pri tome i drugome dopuštaš isto. Jednostavno prihvaćanje, poniznost i čistoća. Briga za tuđe dostojanstvo. I naravno, temelj je staviti Gospodina u odnos s vama. Jedino s Njime, sve postaje potpuno. A što se tiče mene, nisam u vezi 

Što ti je najvažnije kod muškarca?

Ivana: Karakter. Važno je da mladić ima stav, da zna što želi. Ali naravno da je najdivnije kada ima odnos s Gospodinom. Izdvojila bi nekako čvrstoću i smisao za humor kao bitne stavke. A što se fizičkog izgleda tiče, iako nije presudan, rekla bih da volim plave muškarce 

Što danas mladi griješe u ljubavi?

Ivana: Nisam ja neki znalac, ja sam obična cura, ali iz svoje perspektive mogu reći da je glavna greška površnost. Materijalizam i ono izvanjsko su doslovno zasjenili ono iznutra. Ne trudimo se čovjeka upoznati, sve temeljimo na oku vidljivom. Komunikacija gotovo da i ne postoji pa se sve nekako prebrzo razvodni. Ostajemo na površini pa brzo shvatimo da čovjeka nakon godinu dana uopće ne poznajemo. A takvi odnosi ne mogu trajati.

Što bi mladima poručila danas?

Ivana: Da vole srcem. Da se ne boje s Kristom zakoračiti u život. Da traže samo ono što ih izbija iz cipela, da kažu da vole ako vole i da ne propuštaju trenutke. Da si ne rade prepreke od ničega. Život ide. Stvoreni ste za veliko, tako i živite!

Za kraj reci neki citat ili neku knjigu koju bi preporučila za čitanje?


Ivana: „Ljubiti sve do smrti iz ljubavi“ – svete Terezije od Djeteta Isusa. Nešto uistinu predivno!


photo: Ivana Klarić

subota, 18. veljače 2017.

Jeka tišine

Neke su tišine glasne, možda čak i glasnije od buke kojom smo okruženi. Vrište iz nutra, a ne čuju se. Rijetki na njih obrate pažnju. Pročitaju ih iz pogleda u oči, stava i držanja, ili pak iz zagrljaja koji je tada nešto snažniji i topliji. Neke su tišine toliko glasne, da otope i sante leda koje smo držali u sebi, ne želeći da netko priđe bliže i pronađe bolnu točku u našoj nutrini. Neke su tišine toliko glasne da ogole našu nutrinu i natjeraju nas da se suočimo sa sobom.

Neki od najvećih junaka svoje su bitke vodili u tišini. Sa samim sobom. Suočavali se s istinom koja je ogolila njihovo biće i iznjedrila sliku onog „ja“ koje nije idealno kako se čini. Pa opet, ako se ta spoznaja prihvati sa zahvalnošću, može postati plodnim tlom za promjenu – prilikom za neki novi početak. Koji nije lak i koji zahtjeva samo one najodlučnije i najhrabrije.

A ljubav? Ona poznaje ključ svake tišine. Nije ju strah prijeći preko prepreka koje joj tuga, razočarenja, ili pak bol stavi na put. I onda mijenja. Pogledom, zagrljajem, stiskom ruke koji govori – ovdje sam i neću otići. Rijetki su oni koji znaju voljeti, ali ih ima. I ako i ti imaš nekog takvog kraj sebe, čuvaj ga. Ne zaboravi mu reći koliko je poseban i koliko ti znači. Ali, ne zaboravi onog jednog posebnog, koji je svoju ljubav prema tebi ispisao na drvetu križa – Isusa iz Nazareta.

Njega, koji svaku tvoju tišinu pozna bolje nego li ti sam. Koji nikada ne odlazi i nikada te ne ostavlja samoga. Jer je Ljubav. A Ljubav ne zna drugačije. Tvoje su joj dubine dragocjene stoga i prebiva u njima. Potrudi se da joj postanu i ostanu dostojno prebivalište. Unatoč svim životnim preprekama. Za neke se ideale isplati živjeti.

„Voljeti znači biti ranjiv. Volite bilo što i srce će vam sigurno biti iscijeđeno, a možda i slomljeno. Želite li biti sigurni da će ostati netaknuto, ne smijete ga dati nikome, čak ni životinji. Omotajte ga pažljivo hobijima i malim luksuzima, izbjegavajte petljanja, zaključajte ga na sigurno u škrinju svoje sebičnosti. Ali u toj škrinji, sigurnoj, mračnoj, nepomičnoj, bez zraka – promijenit će se. Neće biti slomljeno, postat će neslomljivo, nepropusno, beznadno. Voljeti znači biti ranjiv.“[1]

photo: TeiTo




[1] Citat: C. S. Lewis.

četvrtak, 16. veljače 2017.

Svjedočanstvo življenja čistoće (13) - Tomica

Još jedno svjedočanstvo o odluci življenja čistoće je pred nama. Još uvijek se dvoumiš? Pročitaj kako se i zašto Tomica odlučio živjeti čistoću, te kako je to utjecalo na njega i njegov život. :) 

Za početak, voljela bih da nam kažeš nekoliko riječi o sebi.

Tomica: Ime mi je Tomica. Studirao sam na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informatike. Volim znanost i time se bavim. Radim u struci. Volim ljeti biciklirati – to mi je sport kojim se bavim. Posebno volim biti aktivan u crkvi – bez toga bi mi život bio isprazan i ne bi vidio smisao ni u čemu.

Zašto si se i kako odlučio živjeti čistoću?

Tomica: U čistoći živim oduvijek, a glavni utjecaj da to tako i ostane je bio vlč. Milan Lončarić – karizmatik, koji je danas moj najbolji prijatelj – učio sam od njega! Mogu samo reći, dar od Boga poslan!

Jesi li se ikada dvoumio trebaš li, ili ne živjeti ju?

Tomica: Dvoumio se previše nisam jer sam u manjoj životnoj dobi dobio prave temelje koji su kasnije snažno utjecali na mene kada sam još više učio i odrastao. Odrastao sam na selu gdje su se izgrađivale prave i istinske vrijednosti. Dobio sam nekako naviku da ostanem zauvijek prijatelj sa Isusom i tako u čistoći. Puno sam čuo i vidio neke druge primjere nečistoće i posljedice istih te me dodatno ponukalo da ne budem takav.

Koliko ti molitva pomaže na tom putu?

Tomica: Meni osobno pomaže jako puno. Imam svoj mir u srcu i duši i bez straha sam. Prije posla ujutro u 06:30 sati uđem u varaždinsku katedralu i kratko se pomolim i zahvalim te dalje krenem na posao. I tako svaki dan. To mi daje snagu da ustrajem unatoč nekim razočarenjima u druge osobe.


Kako su na tvoju odluku reagirali tvoji prijatelji?

Tomica: Iskreno, većinom jako negativno, ismijavali me i neki ostavili – ali to ionako nisu bili pravi kad me nisu htjeli prihvatiti, da sam drugačiji od njih. Također, jedan dio njih (koji ne živi čistoću) – takvi me znali ugodno iznenadili i pohvaliti me, te uputiti lijepe riječi i nastavili se sa mnom družiti.


Mladi danas tragaju za autentičnom ljubavlju. Kakva je to ljubav prema  tvom mišljenju?

Tomica: To je prije svega iskrena i prava ljubav bez licemjerja i sebičnosti koja cijeni i poštuje drugu osobu i njeno dostojanstvo. To je ljubav u kojoj je na prvom mjestu Isus.


Što misliš, zašto se mladi danas teže odlučuju živjeti čistoću?

Tomica: Ili zbog neznanja, ili zbog požude i primamljivosti koje nudi svijet. Ili zbog utjecaja društva i okoline, ili zbog vlastite egoistične sebičnosti, ili im ništa ne znači u životu. Ili nemaju od koga slušati da ih potakne na život u čistoći jer su okruženi vjerojatno krivom okolinom.


Za kraj, što bi poručim mladim ljudima koju razmišljaju o čistoći, ali još nemaju dovoljno hrabrosti i želje živjeti ju?

Tomica: Samo hrabro i ustrajno neka odluče život u čistoći. Sve je moguće onome koji vjeruje. Sve mogu u onome koji me jača! ;-)

Hvala ti što si svoje svjedočanstvo podijelio s nama. Želim ti obilje Božjega blagoslova!  

srijeda, 1. veljače 2017.

Tebi, mladiću posebna srca

Primjetila sam kako se, kada se radi o temi ljubavi, uglavnom referira na žene, odnosno djevojke i iz te se perspektive govori i piše. Pa evo, odlučila sam se ovaj tekst posvetiti svim mladićima, muškarcima čije srce još nije zauzeto, ali u sebi istovremeno nosi čežnju da pripada posebnoj djevojci u njihovu životu.

Slobodno ću reći da sam blagoslovljena prijateljima, koji ispod čelična stasa nose dobro srce. Nema ih mnogo takvih, a da su istovremeno dio moga života, ali opet, sretna sam što ih je i ta nekolicina. Slušajući njihova razmišljanja, borbe, radosti i tuge, ne mogu ne zaključiti kako usprkos komentarima kako dobrih momaka nema, da su rijetki i da većina samo želi iskoristiti djevojku, postoje oni koji vide dalje od „zadovoljavanja“ potreba i nekakvog iskorištavanja.

Vjerujem da vas je još takvih, koji ovo čitate. Istinska se dobrota često krije duboko zapakirana ispod rana i povreda nanesenih od bliskih nam ljudi. Pa se dogodi da dobro „zaključamo“ vlastitu nutrinu kako netko ne bi opet udario tamo gdje boli. Riskirajući mogućnost da ćemo pustiti da odu i one, koji su trebali ostati. Znajući to, Bog nam u život šalje ljude koji su zapravo „melem“ našim ranama. One, koji znaju prigrliti tuđu bol, jednako kao i  radost. Njih vrijedi čuvati.

Tebi, mladiću posebna srca, želim reći jedno: Bog te ljubi. Umro je za tebe. Tu istinu nitko ne može osporiti. Taj isti Bog priprema tvoje srce baš sada, kako bi ga u pravom trenutku mogao pokloniti izabranici svoga srca. Ne opterećuj se pitanjima i mislima kada će to biti i kako će se dogoditi, već danas moli za nju. Da ostane postojana u onome što je Bog naumio za nju i da mu uvijek bude vjerna.

A već kada dođe pravi trenutak, Gospodin će staviti njeno srce u tvoje ruke. Molim te, dobro ga čuvaj. Ipak je to za tebe posebno srce. Srce tvoje buduće supruge i majke tvoje djece. Sjeti se ovih riječi kada joj se doživotno obećaš i prvi puta se probudiš kraj nje.  I ne zaboravi, to posebno stvorenje Božji je dar tebi; ne dozvoli da prođe dan, a da mu ne zahvališ. Jer On kroji ljubav po mjeri našega srca. Da, toliko si mu poseban.

„Ljubav je spoznaja da si ti nekome dragocjen. Ljubav je vrhunsko dobro, duhovna stvarnost. Ona zato nije isto što i sviđanje, zaljubljenost. Prava i istinska ljubav je vječna, ili je nema, jer je tada samo neki interes. Ljubav je spoznaja da je i tebi netko dragocjen, da u toj osobi vidiš svoj život, ostvarenje sebe i ispunjenje svih svojih čežnji.“[1]


photo: TeiTo




[1] Iz knjige „Hagioterapijska ljekarna“, autorice Lele Crnek.