Preskoči na glavni sadržaj

Ljepota je u oku promatrača

Kada bih nekoga zaustavila i pitala kako definira pojam lijepoga, vjerujem da bi većina zastala i zamislila se. Možda zato što nam mediji nameću ideal ljepote, a mi ga  nekritički prihvaćamo i nesvijesno slijedimo. Što je uopće ljepota i možemo li ju generalno definirati?

Filozofi su raspravljali o pojmu lijepoga, ali ne bih zadirala toliko duboko i pozivala se na njihove spoznaje i zaključke. Svatko je od nas poseban i drugačiji, s vlastitim pogledom na svijet oko sebe. Gledamo i doživljavamo drugačije, jer nas je Bog stvorio različitima, da međusobno obogaćujemo svijet u kojem živimo. Iz toga i proizlazi shvaćanje da je nekomu lijepo nešto, što drugom ne mora biti.

Zanimljivo je vidjeti kako, ali i što, danas mladići i djevojke doživljavaju lijepim. Često taj pojam ostane u sjeni onog češće upotrebljivanog zgodan. Pa je tako netko nekomu više, odnosno manje zgodan. I često se nažalost time vode u odabiru partnera/ice. Nije isključivo, dapače česta je pojava, da takav način odabira za posljedicu ima razočarenje, jer shvatimo da izgled nije dovoljan, ako nam osoba karakterno ne odgovara.

Na sreću, ipak se ne vode svi kriterijom izgeda, koji odgovara onom s naslovnica modnih časopisa. Prije malo više od godinu dana, upoznala sam jednu mladu ženu. Visokoobrazovana, visoka, vitka, duge kose, sportašica – rekli bi mnogi, žena za poželjeti. Pomislila sam, da sam muško, bojala bih joj se prići, zbog njene samouvjerenosti i samopouzdanja kojima je odisala.

Za očekivati je bilo da će takva žena tražiti nekoga sebi ravnoga, ako se može tako reći. No, prije neka dva mjeseca, ta se žena udala za nekoga tko izgledom ne zadovoljava kriterije nametnute od strane medija. Taj čovjek očito u sebi nosi ono, šta svaka žena želi kod svoga muškarca. Priredio joj je prosidbu iz bajke, koju je dugo osmišljavao. Prikupio je njoj drage osobe, neke koje dugo nije vidjela, doveo band da odsvira njihovu pjesmu, sakrio kamere, a ona je mislila da ide samo na ručak.

Ne kažem da je to model ponašanja koji bi svi trebali slijediti. Želim reći, da je ljepota nešto puno više od izgleda. Ona je nešto upisano u srce i tu se i otkriva. U samozatajnosti i prisutstvu onoga, kome je Bog namijenio da ju pročita. Neće ju svi primjetiti u svakomu. To i nije važno. Ona ostaje skrivena u oku promatrača. 


Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...