Preskoči na glavni sadržaj

Bojiš li se biti drugačiji?

Znala sam tako, s vremena na vrijeme, vidjeti članke koji nam ukazuju na to što se trenutno nosi i što je in. Ako želim biti netko i nešto, moram biti moderan/na. Ako se ove sezone nose skinny traperice i majica koja svojom duljinom doseže do pupka, tko sam ja da ne slijedim trendove. I tako zapadnemo pod direktivu medija, modnih kuća i tko zna još koga, želeći biti prihvaćeni i važni.

Ali nakon određenog vremena, pojavi se onaj osjećaj neispunjenosti i težnje za nečim dubljim, nečim što nije prolazno, što nas ne čini robovima, već slobodnima i sretnima. I onda se zaustavimo i pogledamo iza sebe. Imamo što i vidjeti – sebe, svoja lutanja, gubitak u ispraznostima... Mogli bi nabrajati do beskraja. Postavši svjesni svega, u srcu zaiskri želja - želja za novim početkom.

Ta želja nije nitko drugi, do li Bog koji progovara u našem srcu, želeći nas privući k sebi i pokazati da samo On može dati istinski mir i pravu radost. I onda kada oko nas bjesne oluje i kada se osjećamo nemoćnima i slabima. On nas želi učiniti unikatima svoje ljubavi. Onima, koji će svojim životom svjedočiti Njega – i onda, kada životni križ postane teži. Ljubav daje snagu. Ona nas vodi i kroz najtamnija razdoblja života, kako bi smo radosna srca dočekali svijetlo.

Ne boj se biti drugačiji. Unikat. Naslijeduj samo jedan trend – onaj Isusa Krista. U ljubavi, nesebičnosti i strpljivosti. U praštanju i davanju. I onda, kada svi oko tebe budu mislili da si out, kada te budu smatrali ludim i govorili da si zaostao. Tada ćeš biti siguran da si na pravom putu. Jer put do raja nije posut laticama, nego trnjem.

Ne zaboravi jedno – ti si neprocjenjive vrijednosti. Dijamant Božje ljubavi. Sjaji tu istu ljubav gdje god prođeš, neka ona rasvijetli i najtamnija srca koja će se zateći u tvojoj blizini. Budi unikat. Onakav, kakvim te je Bog zamislio kad te je stvarao. Ako još uvijek nisi siguran kako sjati, moli. I Otac će otvoriti oči tvoga srca, kako bi spoznao Njegov plan s tvojim životom!   

                                                                                                               

Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...