Preskoči na glavni sadržaj

Reci mi, što zapravo želiš?

Jedna moja draga prijateljica, spletom životnih okolnosti morala je napustiti svoj rodni grad i dugogodišnji posao na kojem više i nije bila sretna, ali nije ni imala hrabrosti za promjenu. Dogodila joj se lijepa, velika životna promijena, no nije očekivala da će se naći pred zidom izgrađenim od vlastitih uvjerenja i strahova, koji su bili zakopani dok je preživljavala dan za danom. 

Njezini dosadašnji izbori dolazili su prirodno, dani su prilazili – a ono što je kasnije shvatila, bilo je to da nije nikada zastala i pitala se što zapravo želi, tko je ona, koje talente ima... Rekla bih da se mnogi danas muče upravo s tim pitanjima. Kada sam malo razmišljala o tome, počevši i iz osobnoga iskustva, shvatila sam da puno naših „zidova“ ima korijene u ranim godinama života – ako smo odrasli u disfunkcionalnoj obitelji, ljubav smo naučili zasluživati. To je normalno, jer dok smo djeca – ljubav nam treba da bismo preživjeli i sve ćemo napraviti da ju „imamo“ dovoljno. 

„Obrasci koji su ti omogućili da preživiš djetinjstvo, u odrasloj ti dobi onemogućuju slobodan život.“ (Jesper Juul)

Naučili smo pristajati na manje, i sada nam je taj isti mehanizam prepreka da živimo ono za što nas je Bog stvorio. Pišući ovaj tekst, sjetila sam se kako je jedan prijetelj, dok se molio za mene, rekao: „Gospodine, pomozi joj da se vidi onako kako ju TI vidiš.“ Jer sam u Božjim očima daleko vrijednija nego li sam sama u srcu vjerovala da jesam. Mijenjati laži u koje sam povjerovala u istinu koja piše u Božjoj riječi, bilo je nešto najbolje što sam mogla učiniti. Taj proces traje, jer On daje koliko u trenutku možemo primiti Njegove ljubavi. Polako, ali sigurno. 😊

Možda je baš sada pravi trenutak da zastaneš, i u molitvi donseseš sve ono loše što misliš i vjeruješ o samome sebi, a možda i o Nebeskom Ocu, i da mu to sve predaš. On te čeka raširenih ruku i želi ozdraviti tvoje srce i dati ti novu snagu. 

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11, 28)

I nešto što je jako bitno – ne zaboravi zahvaliti! Za sve lijepo što je Gospodin do sada učinio u tvome životu, ali i za sve ono teško i bolno što je dopustio – što iskrenije zahvališ, to će više Njegova milost moći to sve preobražavati, i jasno ćeš znati zašto se to dogodilo i kako su te ta iskustva oblikovala u ponizniju i iskreniju osobu. 

Pokušaj, isplati se. 😉


Gabriela



foto: TeiTo



Popularni postovi s ovog bloga

Hoće li me itko ikada voljeti

  Namjerno sam stavila takav naslov. Prilično sam sigurna da to pitanje tinja u srcima mnogih muškaraca i žena. I ja sama, zadnjih nekoliko mjeseci, potaknuta nekim životnim okolnostima, razmišljam o „lažima“ koje sam prihvatila o sebi. Ono kad si dijete i odrasli ti iz svojih povrijeđenosti (ili nekih drugih razloga) dodaju određene etikete, a ti sam stvoriš stavove i uvjerenja u srcu, i po tome živiš. I tako zapravo sam ne voliš sebe, i tu počinju mnogi problemi u odnosima. Jedna priča koju sam čula dodatno me je potaknula na promišljenje o tome. Naime, jedna draga osoba ispričala mi je kako je, u šali, nazvana osobom s „posebnim potrebama“ jer eto, došla je u neke zrelije godine a još uvijek nije našla srodnu dušu. Odmah sam se sjetila jedne profesorice s fakulteta, koja je znala reći da je svaki čovjek osoba s „posebnim potrebama“ jer je jedinstven, sa svojim talentima, karakterom i životnim iskustvima koja su ga oblikovala. To je zaista oslobađajuće čuti. Prije nekoliko mjesec

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla