Gotovo svatko želi voljeti i biti voljen. Želi kraj
sebe imati nekoga, kraj koga slobodno diše ljubav i živi svoje dane. Nekoga,
tko poznaje otkucaje srca voljene osobe i sprema ih u riznicu ljubavi. Svi mi
želimo i tragamo za tim idealom ljubavi, ali jesmo li se ikada zapitali – jesmo
li mi spremni i otvoreni da bi primili i znali prihvatiti ljubav?
Što mislim pod tim pitanjem. Vjerujem da je dosta ljudi
nakon prekinutih veza odmah žurilo u duge, stvarajući time više štete nego
koristi. Svaki prekid nekog emocionalnog odnosa ostavlja traga na čovjeku,
koliko god on bio čvrst i stabilan. Pogotovo ako je odnos prekinut zbog prevare
i sl. Treba si dati vremena da se sve posloži u glavi, a emocije stišaju. Ništa
se ne događa preko noći.
To vrijeme nekako za sve predstavlja velik problem.
Nestrpljivi smo. Sve želimo napraviti u kratkom vremenskom periodu, a Bog nikamo
ne žuri. On prvo želi zaliječiti tvoje emocionalne rane, polako brišući ožiljke
sa tvoga srca. Baš to vrijeme On koristi da ti da do znanja da se uvijek
oslanjaš na Njega, jer On sve čini novo. I dok ne nestane i zadnji ožiljak sa
tvoga srca, nećeš biti spreman primiti ni darovati ljubav. Uvijek će jedan dio
tebe ostati vezan okovima prošlosti.
Uspori. Zastani i razmisli. Odluči što želiš. Oprosti
svima koji su te povrijedili. Dopusti prošlosti da ostane tamo gdje pripada.
Otvori svoje srce Bogu, dopusti Mu da zacijeli sve tvoje rane, da izbriše sva
sijećanja koja ti oduzimaju mir, da te učini spremnim prihvatiti i darovati
tajnu ljubavi.
Ipak, jedno je važno. Bog uvijek mora biti na prvom
mjestu u tvom životu. Odnos koji imaš s Bogom, nešto je na čemu se radi cijeli
život. Od Njega uči kako ljubiti, kako se predati drugome i kako biti manji u
egoizmu. Tek tada će se otvoriti neki novi putevi, koje možda prije nisi
poznavao, a sad si pozvan krenuti njima. I, tko zna, možda baš negdje na tom
putu sretneš još nekoga tko je poveden istom stazom, kako bi našao put do tvoga
srca. Bogu ništa nije nemoguće!
Nema komentara:
Objavi komentar