utorak, 1. rujna 2015.

Ljubav satkana u drvo križa

Dok sam bila djevojčica, vjerovala sam da je srce simbol ljubavi. Ako nekog voliš, poklanjaš mu srce. Takva je bila moja logika. To se razmišljanje nastavilo i kasnije, kada su se javila prva zaljubljivanja. Takvo je poimanje ljubavi svjetovnoga karaktera i ono nikada neće dočarati njenu dubinu i smisao.

Uzor ljubavi, svaki vjernik može naći u Isus Kristu i njegovoj ljubavi prema čovjeku. Čistoj, bezuvjetnoj ljubavi koja se predaje do kraja. Koja trpi za dobro drugoga. Koja sebe stavlja u drugi plan, a voljenog/u u prvi. Ne prigovara, ne traži izgovore, vidi samo ono dobro u drugom.

Kako se piše takva ljubav? Koji je njen simbol? Odgovor je veoma jednostavan i logičan – križ. Križ je simbol ljubavi i predanja. On je primjer autentične ljubavi, ali i putokaz u nebo. Križem nam je otvoreno nebo. Noseći svoj vlastiti, slijedimo primjer Onoga, koji je prvi ponijeo svoj. Za tebe i mene. Do kraja. Jer je volio.

I ako se ikada zapitaš kako ćeš prepoznati ljubav, odgovor će uvijek biti isti – ako si spreman prihvatiti tuđi križ, nasloniti ga na svoja ramena i bez prigovora nastaviti stazom života darujući se bezuvijetno, znat ćeš da tvoja ljubav nije svjetovnog karaktera. Takva je ljubav dar neba, Onoga koji je prepoznao čežnje tvoga srca i odlučio ih ispuniti darom vječne ljubavi.

I sada, kada sam nešto zrelija, shvćam simboliku ljubavi. Shvaćam da je drvo križa mjesto gdje su ispisani stihovi bezuvjetne ljubavi. I tek sada znam kakvu ljubav želim. Ljubav koja nadilazi ovozemaljska shvaćanja. Onu, koja te vodi k vječnom izvoru iste. Jer sve što je od Boga, traje. Ne gasi se unatoč svim olujama. Bog je ljubav i ništa manje ne daruje onomu koji ga zamoli za istu. 


Nema komentara:

Objavi komentar