Preskoči na glavni sadržaj

Kavalir i dama

Novo, „moderno“ vrijeme, kao da ispisuje neka nova pravila. Ono tradicionalno postaje preusko i pomalo dosadno, pa se teži novitetima. Tako i dosad tradicionalno određene muško-ženske uloge dolaze u upit, pa se sve ćešće narušavaju s ciljem nasljedovanja modernih trendova. I onda se čudimo kako ti isti odnosi lako pucaju i ne prerastaju u nešto čvršće i stabilnije, kao što je institucija braka.

Dama. Tko je to? Netko tko treba ugađati suprotnom spolu i podređivati se do trenutka kada izgubi vlastitu osobnost pod izlikom opsluživanja drugoga i ispunjavanja tuđih želja? Ne bih rekla. Pod pojmom „dama“ prvenstveno mislim na djevojku ili ženu, koja svome muškarcu dozvoljava da bude ono što jest, dozvoljava da joj, primjerice, otvori vrata automobila, da bude glava kuće ukoliko su sklopili ženidbeni savez; jednostavnije rečeno - poštuje njegovu ulogu u njihovoj obitelji. Kako kaže sv. Pavao: „Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Ef 5, 23-25). Drage djevojke/žene, dopustite svome mladiću/suprugu da bude muškarac po Božjem naumu. Poštujte njegovu ulogu, kako bi dostojanstvenije odigrale svoju.

Kavalir. To je netko tko ugađa suprotnom spolu do te mjere da se odnos pretvori u iskorištavanje? Nikako. Kavalir je prvenstveno muškarac, koji je svjestan svoje zaštitničke uloge, koji je spreman nasljedovati Kristov primjer i ljubiti do kraja. Netko, tko se ne srami biti pažljiv i svojoj djevojci/ženi malim znakovima pažnje iznova dati do znanja da ima posebno mjesto u njegovu životu. „I nije stvoren muž radi žene nego žena radi muža.“ (1 Kor  11,9)  Dragi mladići, ne zaboravite da je ljubav prvenstveno žrtva i da vaša „nadređena“ uloga znači ništa više doli služenje vašoj obitelji i vašim najmilijima.

Možda je danas moderno da i djevojke započinju dar ljubavi, ali ljepota onih Bogom danih uloga uvijek će iznova privlačiti mlade ljude, koji teže iskrenoj ljubavi koja počiva na čvrstim temeljima. Jer dama ću uvijek ostati dama, a kavalir – kavalir. I vjerujem da ćete se složiti samnom da samozatajni osmijeh djevojke koja iščekuje svoga mladića, otkriva onu čistu i iskrenu ljubav, čiju harmoniju ne mogu narušiti novi ideali modernoga doba.


„Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svoga muža.“ (Ef 5, 33)       

photo: www.agapimono.gr



Popularni postovi s ovog bloga

Hoće li me itko ikada voljeti

  Namjerno sam stavila takav naslov. Prilično sam sigurna da to pitanje tinja u srcima mnogih muškaraca i žena. I ja sama, zadnjih nekoliko mjeseci, potaknuta nekim životnim okolnostima, razmišljam o „lažima“ koje sam prihvatila o sebi. Ono kad si dijete i odrasli ti iz svojih povrijeđenosti (ili nekih drugih razloga) dodaju određene etikete, a ti sam stvoriš stavove i uvjerenja u srcu, i po tome živiš. I tako zapravo sam ne voliš sebe, i tu počinju mnogi problemi u odnosima. Jedna priča koju sam čula dodatno me je potaknula na promišljenje o tome. Naime, jedna draga osoba ispričala mi je kako je, u šali, nazvana osobom s „posebnim potrebama“ jer eto, došla je u neke zrelije godine a još uvijek nije našla srodnu dušu. Odmah sam se sjetila jedne profesorice s fakulteta, koja je znala reći da je svaki čovjek osoba s „posebnim potrebama“ jer je jedinstven, sa svojim talentima, karakterom i životnim iskustvima koja su ga oblikovala. To je zaista oslobađajuće čuti. Prije nekoliko mjesec
Read more »

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla
Read more »

Reci mi, što zapravo želiš?

Jedna moja draga prijateljica, spletom životnih okolnosti morala je napustiti svoj rodni grad i dugogodišnji posao na kojem više i nije bila sretna, ali nije ni imala hrabrosti za promjenu. Dogodila joj se lijepa, velika životna promijena, no nije očekivala da će se naći pred zidom izgrađenim od vlastitih uvjerenja i strahova, koji su bili zakopani dok je preživljavala dan za danom.  Njezini dosadašnji izbori dolazili su prirodno, dani su prilazili – a ono što je kasnije shvatila, bilo je to da nije nikada zastala i pitala se što zapravo želi, tko je ona, koje talente ima... Rekla bih da se mnogi danas muče upravo s tim pitanjima. Kada sam malo razmišljala o tome, počevši i iz osobnoga iskustva, shvatila sam da puno naših „zidova“ ima korijene u ranim godinama života – ako smo odrasli u disfunkcionalnoj obitelji, ljubav smo naučili zasluživati. To je normalno, jer dok smo djeca – ljubav nam treba da bismo preživjeli i sve ćemo napraviti da ju „imamo“ dovoljno.  „Obrasci koji su ti omog
Read more »