petak, 30. rujna 2016.

Slomljeno srce i novi početak

Vjeruješ li u slučajnosti? Ja više ne. Premda sam velik dio svoga života dosta toga doživljavala kao ''slučajno'', kasnije sam shvatila kako je bilo sve osim toga. Ne vjerujem više u slučajne susrete. Vjerujem da nam Bog šalje ljude u život iz više razloga. Tako sam i ja, kroz jedno naizgled slučajno poznanstvo, dobila odgovore na neka pitanja, koje ću sada pokušati prenijeti.

Uvjerena sam da su danas rijetki oni, koji nisu ni jednom iskusili što znači imati slomljeno srce. Što znači bezuvijetno voljeti, a biti ostavljen. Mnoštvo je tu pitanja, još više mogućih odgovora, no ne bih zadirala dublje u tu temu. Premda sam i sama slušala i čitala o čistom hodanju, uvjerila se kako je to ispravno, opet nisam bila lišena nedoumica kada sam se našla u konkretnoj situaciji.

Zaljubljenost je lijepa, ali ako se prepustimo njenom zanosu u potpunosti, može biti kobna. Imala sam priliku upoznati one, koji seks smatraju normalnim dijelom veze. Vjerovala sam da je sebičnost uglavnom pokretač njihovih odluka i čina, dok nisam upoznala neke koji su to prakticirali iz ''ljubavi'', odnosno njihovog shvaćanja nje same. Pa opet nije uspjelo. Odnos je pukao, ostale povezanosti i navezanosti koje srca drže u prošlosti, čineći ih nesposobnima za novi početak. Zašto? Grijeh. On uništava sve.

Rane koje nosimo, često su rezultat našeg nepovjerenja u Boga i njegovu očinsku ljubav i brigu. Pa često sami iniciramo, ili prihvaćamo odnose koji nisu najbolji za nas. I kada si posvijestimo tu činjenicu, često se već nakupe neke rane, koje nas opterete i zatvore za nove odnose. Na kraju ostane razočaranje, bol i svijest da naši izbori nisu uvijek i Božji.

Čistoća ne vezuje, baš suprotno - ona otvara oči. Pa i kad shvatiš da to možda i nije to, lakše ćeš otići iz odnosa koji te opterećuje i čini nesretnim. I ono što je najvažnije, bit ćeš otvoren za ljubav; za onu osobu koja će prepoznati tvoju vrijednost i čuvati te kao kapljicu vode na dlanu. Da, postoje i takvi danas, i pronaći ćemo ih tek onda kada otvorimo oči duše i srca. Do tada, predaji rane koje nosiš Nebeskom Ocu i vjeruj u snagu njegove iscjeliteljske ljubavi. Njemu je sve moguće.

„Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.“ (1 Kor, 9-10)


3 komentara:

  1. Lijepo napisano. Pogotovo ovaj dio "prihvaćamo odnose koji nisu najbolji za nas."
    Međutim, što učiniti kada nekoga voliš iskreno, čisto, autentično, u čistoći u kojoj nije bilo prljavog požudnog pogleda nego samo plemenitog maštanja kako da ne povrijediš tu osobu, takav odnos te svakim danom približavao Bogu ljubeći Ga još više, a paralelno sa tim automatski ljubiš i tu osobu više, kada moliš i postiš za nju i daješ joj se u potpunosti sebedarno gledajući ono što je za nju dobro i tu pronalaziš i sebe i svoju radost - a ta ista osoba to ne prepozna, popljuje po tome, iskoristi te, odbaci te, grijeh pokvari tu ljubav i kasnije traži i govori kako upravo želi takvu ljubav od nekoga? Što učiniti kada su svi plodovi bili pozitivni u toj ljubavi, kada si imao plodove Duha Svetoga iz Biblije. Kada si se u toj ljubavi mijenjao na bolje svaki dan da drugoga možeš još više ljubiti? Kada si tu osobu ljubio u slobodi i nikada joj nešto nisi branio i nisi bio negativno ljubomoran? Kada si se dosta lakše rješavao svojih poroka, popravljao mane, grijeh ubijao...? I onda se poigra sa tobom. Dakle želim pitati, zašto su s jedne strane plodovi bili Biblijski i sami Bog te oblije sa ljubavlju prema toj osobi - dok sama ta druga osoba to nije ni prepoznala? To i dan danas ne razumijem. Ogromne rane nastanu. Shvacam da neki ljudi prihvacaju odnose koji nisu najbolji za njih, ali što ako prihvatiš odnos u kojem si imao Božje plodove u Njemu - a svejedno doživiš slom i to veliki jer se netko ruga sa tobom i dira u tvoje dostojanstvo i jedinstvenost? Je li moguće da Božja volja bude za jednu osobu da tako može nekoga ljubiti (a prije toga nije ni znala što je prava ljubav), dok drugoj osobi nešto drugo pokazuje? Želim vaše mišljenje. I btw. pričam o sestri u Kristu koja je obraćena, a ne nekoj svjetovnoj vezi npr. u kojoj ne postoji Bog. I da, razumijem isto tako da se ljubav rađa u slobodi i da druga osoba ima slobodu odbaciti takvu ljubav. Ali zašto je nije prepoznala recimo i zašto bi jedna osoba u vezi imala takve Božje plodove onda? Bog vas blagoslovio.

    OdgovoriIzbriši