nedjelja, 6. listopada 2019.

Za ljubav treba imati hrabrosti


Nedavno sam slučajno naišla na svjedočanstvo jedne djevojke, a naslov je glasio: „Za ljubav treba imati vjere“. Ta je djevojka u tekstu opisala nutarnju borbu svoje prijateljice koja je u srednjim 30-ima pronašla ljubav svoga života; kratko prije toga ta je mlada žena počela gubiti vjeru da će ju ikada pronaći. No, jedan slučajan susret sve je promijenio. Vjera. Da. Ali, rekla bih da nije dovoljno samo vjerovati. Itekako je potrebno i – imati hrabrosti.

Neki sam dan sjedila na kavi sa svojom prijateljicom, koja mi je pričala o tome kako je njena poznanica upoznala predivnog dečka, oboje su se zaljubili, ali – nitko ništa (još) ne čini po tom pitanju. Nisu oni jedini primjer. Kolike su lijepe ljubavi možda u startu propale, jer nismo imali hrabrosti. Bojimo se odbijanja, a više bismo se trebali bojati toga da ćemo možda zauvijek izgubiti nekoga kraj koga smo mogli provesti život. Zašto je to tako? Mislim da nismo shvatili što ljubav zapravo jest, i kako ju živjeti. Lako nas mogu zavarati osjećaji, zaljubljenost… ali ljubav je sve ono što ostaje kada se emocije stišaju. Tada si trebamo postaviti pitanje, želimo li kraj te osobe provesti život i jesmo li spremni žrtvovati se, podrediti svoje potrebe da bi netko drugi bio sretan.

Zašto se želiš udati/oženiti?
Jesi li se ikada pitao/la – zašto se želiš udati/oženiti? Mnogi koji žive čistoću, u braku vide „zakonito“ mjesto ispunjavanja svojih žudnji (često požude!), odnosno seksualnih nagona. Zaboravljamo da življenje čistoće ne završava stupanjem u brak, jer tada samo poprima drugi oblik. Da bismo mogli autentično voljeti drugoga, naše potrebe, prvenstveno glad za ljubavlju, moraju biti zadovoljene. Jedan je evangelizator ispričao kako parovi nerijetko ulaze u brak s požudom u srcu, što u praksi znači da onoga drugoga trebamo da bi zadovoljio naše potrebe. Kako to promijeniti? Prvo pusti Boga u svoj život. Ostavio nam je Euharistiju u kojoj mu možemo predati sve rane koje treba otkupiti, izliječiti (kako prikazati Misu na određenu nakanu detaljno je objašnjeno u knjizi Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu). Zatim ga moliti da nas On uči kako voljeti drugoga i tu ljubav izražavati. U našem će srcu, jer smo skloni grijehu, uvijek vladati borba između ljubavi i požude. Na nama je da se borimo i ne odustajemo olako. Naravno, s Bogom.

Tek tada možemo doći do onoga o čemu govorim u ovome tekstu. Kada smo sigurni da imamo zdraviji pogled na ljubav i brak, možemo se otvoriti daru koji nam Bog želi dati – našem budućem supružniku. Samo onaj tko traži otvorena srca, bez predrasuda, nalazi. Ljubav ne gleda stas, glas, imutak… ona prije svega traži hrabrost i odvažnost da unatoč tome što drugi možda neće razumjeti moj izbor – ja odaberem voljeti. Lijepo je to rekao p. Luka Rađa – zaljubljeni mogu hodati po valovima, sve dok gledaju jedno u drugo. Ako počnu gledati sa strane, u druge, počet će tonuti. Da, za ljubav treba imati hrabrosti. Naravno, pod tim ne mislim da se treba siliti ono što nije obostrano; ljubav mora biti u slobodi i tuđa se sloboda uvijek poštuje. Ako to ne možemo, samo znači da još nismo spremi, zreli za odnos u dvoje i da postoje neke neispunjene potrebe iz djetinjstva koje trebamo rješavati.

Nadam se da će ti ovaj tekst pomoći da se odvažiš na ljubav. Prvo prema Bogu, a onda i onoj osobu koju ti Bog želi darovati. Imaj vjere, ako si prepoznao/la brak kao svoj poziv, ali budi spreman i na rizik (na bilo koji način). Samo ćeš tako u potpunosti doživjeti ljubav i iskusiti radost koju donosi.


Foto: TeiTo

Nema komentara:

Objavi komentar