Svi mi nekada
poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi
pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo
tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o
ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama.
Prošle je godine meni
blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za
drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s
drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje
prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani
nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane
svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent.
Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od
uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko
volio udala za dugoga? Nije niti važno. No, kako su izgledale sve te godine njegova
života? Jesu li njegovi bližnji bili zakinuti za ono što im je trebao dati, a
možda nije, jer je srcem bio na drugom kraju svijeta?
Tu se sada otvara
jedno važno pitanje – pitanje čistoće o kojoj se danas priča više nego li
ikada. Nažalost, često njezino shvaćanje ostaje svedeno samo na izostanak
seksualnoga čina. A sve počinje u ljudskome srcu. Jedna divna misao kaže: „Ako
nekoga voliš, pusti ga.“ Pusti. Ključna riječ. Ljepota ljubavi može se doživjeti
jedino u slobodi. Gdje postoji prisila, završava ljubav. Vjerujem da je svaki čovjek,
barem jednom u životu, poželio biti s osobom za koju je mislio da bi bila
idealna za njega. Možda ju je i zavolio. A stvari se nisu posložile onako kako
je očekivao. Prije par mjeseci oženio se dečko u kojega sam, prije dosta
godina, bila zaljubljena. Vjerovala sam da je on osoba koju sam tražila i
čekala. Maštala sam o danu kada ću se udati za njega. Bilo mi je jako teško pustiti, kada sam shvatila da to nije Božja volja
za moj život. Danas vidim da bih propustila mnogo toga lijepoga što mi je Bog
pripremio, da nisam pustila kada je trebalo.
Naša volja nije
uvijek i Božja. Naši motivi nisu uvijek ispravni. Možda ćemo se zaljubiti u
nekoga jer mislimo da će nam pružiti sigurnost, ili zato što ne želimo biti
sami. Možda čekamo i nekoga tko će riješiti sve naše probleme i učiniti nas
sretnima. A možda postoji neki peti razlog. Kako god bilo, trebamo graditi
odnos pouzdanja s Bogom. I biti iskreni: „Da, Bože, želim. Ali u srcu osjećam
da to nije za mene. Pomozi mi pustiti.“ I kada pustimo, kada raskinemo sve
nezdrave veze u svome srcu, moći ćemo prihvatiti sve ono što nam Bog želi dati,
a što prije nismo mogli primiti. To je često bolan proces, ali i oslobađajuć.
Pusti, vidjet ćeš
da je vrijedilo. 😉
Gabriela
foto: TeiTo
