Putem Ljubavi

Što je život i zašto je takav kakav jest? Uhvatim tako samu sebe u razmišljanju o smislu življenja dara koji nam je Bog darovao. Posebice dok gledam kako se gase životi mladih ljudi. Nisu ni zagazlili pošteno u život, a njihov je korak već bio usmjeren u nebeska prostranstva. I onda se pitaš zašto, a znaš da odgovor nikada nećeš pronaći. Nije ugodno govoriti o temi smrti. Izbjegavamo ju, jer nas je strah nepoznatoga. Gdje završava granica koju možemo spoznati umom, započinje ono što zovemo vjerom. Rodimo se i živimo da ju spoznamo, a onda se u datom trenutku pojavi strah. Jer možda ne živimo kako bi trebali, a dani su nam već izbrojani. Pravi trenutak da zastanem i razmislim – živim li, ili životarim? Koristim li svoje talente, ili ih zakopavam? Vjerujem da bi svijet bio ljepše mjesto, kada bi svatko živio ono na što je pozvan – ustrajno i predano, s pouzdanjem u Onoga koji poziva. Svaka žrtva donosi mnoštvo blagoslova, ali je potrebno odlučiti se prihvatiti križ života i ustr

Znala sam tako, s vremena na vrijeme, vidjeti članke koji nam ukazuju na to što se trenutno nosi i što je in . Ako želim biti netko i nešto, moram biti moderan/na. Ako se ove sezone nose skinny traperice i majica koja svojom duljinom doseže do pupka, tko sam ja da ne slijedim trendove. I tako zapadnemo pod direktivu medija, modnih kuća i tko zna još koga, želeći biti prihvaćeni i važni. Ali nakon određenog vremena, pojavi se onaj osjećaj neispunjenosti i težnje za nečim dubljim, nečim što nije prolazno, što nas ne čini robovima, već slobodnima i sretnima. I onda se zaustavimo i pogledamo iza sebe. Imamo što i vidjeti – sebe, svoja lutanja, gubitak u ispraznostima... Mogli bi nabrajati do beskraja. Postavši svjesni svega, u srcu zaiskri želja - želja za novim početkom. Ta želja nije nitko drugi, do li Bog koji progovara u našem srcu, želeći nas privući k sebi i pokazati da samo On može dati istinski mir i pravu radost. I onda kada oko nas bjesne oluje i kada se osjećamo nemoćni

Dok sam bila djevojčica, vjerovala sam da je srce simbol ljubavi. Ako nekog voliš, poklanjaš mu srce. Takva je bila moja logika. To se razmišljanje nastavilo i kasnije, kada su se javila prva zaljubljivanja. Takvo je poimanje ljubavi svjetovnoga karaktera i ono nikada neće dočarati njenu dubinu i smisao. Uzor ljubavi, svaki vjernik može naći u Isus Kristu i njegovoj ljubavi prema čovjeku. Čistoj, bezuvjetnoj ljubavi koja se predaje do kraja. Koja trpi za dobro drugoga. Koja sebe stavlja u drugi plan, a voljenog/u u prvi. Ne prigovara, ne traži izgovore, vidi samo ono dobro u drugom. Kako se piše takva ljubav? Koji je njen simbol? Odgovor je veoma jednostavan i logičan – križ. Križ je simbol ljubavi i predanja. On je primjer autentične ljubavi, ali i putokaz u nebo. Križem nam je otvoreno nebo. Noseći svoj vlastiti, slijedimo primjer Onoga, koji je prvi ponijeo svoj. Za tebe i mene. Do kraja. Jer je volio. I ako se ikada zapitaš kako ćeš prepoznati ljubav, odgovor će uvijek