Ne zaboravi živjeti

Što je život i zašto je takav kakav jest? Uhvatim tako samu sebe u razmišljanju o smislu življenja dara koji nam je Bog darovao. Posebice dok gledam kako se gase životi mladih ljudi. Nisu ni zagazlili pošteno u život, a njihov je korak već bio usmjeren u nebeska prostranstva. I onda se pitaš zašto, a znaš da odgovor nikada nećeš pronaći.

Nije ugodno govoriti o temi smrti. Izbjegavamo ju, jer nas je strah nepoznatoga. Gdje završava granica koju možemo spoznati umom, započinje ono što zovemo vjerom. Rodimo se i živimo da ju spoznamo, a onda se u datom trenutku pojavi strah. Jer možda ne živimo kako bi trebali, a dani su nam već izbrojani.

Pravi trenutak da zastanem i razmislim – živim li, ili životarim? Koristim li svoje talente, ili ih zakopavam? Vjerujem da bi svijet bio ljepše mjesto, kada bi svatko živio ono na što je pozvan – ustrajno i predano, s pouzdanjem u Onoga koji poziva. Svaka žrtva donosi mnoštvo blagoslova, ali je potrebno odlučiti se prihvatiti križ života i ustrajno hodati naprijed.

I dok smo danas sve više zauzeti modernom tehnologijom, dok tražimo užitke u ovisnostima, a pritom zaboravljamo na ono najvažnije – obitelj, prijatelje i na kraju krajeva Boga, pitam se, kako onda uopće imamo pravo tražiti sreću? Jer, prava se sreća krije tamo gdje najmanje gledamo – u srcu. Ona nije materijalna, niti će ikada biti. A pronaći će ju samo oni, koji velikodušno otvore svoje srce Tvorcu života i prihvate sebe i darovani život u potpunosti.

Ne zaboravi živjeti. Kratko je naše vrijeme na ovome svijetu, u usporedbi s vječnošću. Koristi svaki darovani dan, jer nekima su oni već izbrojani. Budi zahvalan što se još uvijek možeš diviti zalasku sunca, pjevu ptica, ili ljepoti jutarnje rose. Hodaj, bez straha, jer tvoj te Otac čuva i nosi poput kapljice vode na svome dlanu. Vjeruj Mu.

photo: prohardver.hu 

Bojiš li se biti drugačiji?

Znala sam tako, s vremena na vrijeme, vidjeti članke koji nam ukazuju na to što se trenutno nosi i što je in. Ako želim biti netko i nešto, moram biti moderan/na. Ako se ove sezone nose skinny traperice i majica koja svojom duljinom doseže do pupka, tko sam ja da ne slijedim trendove. I tako zapadnemo pod direktivu medija, modnih kuća i tko zna još koga, želeći biti prihvaćeni i važni.

Ali nakon određenog vremena, pojavi se onaj osjećaj neispunjenosti i težnje za nečim dubljim, nečim što nije prolazno, što nas ne čini robovima, već slobodnima i sretnima. I onda se zaustavimo i pogledamo iza sebe. Imamo što i vidjeti – sebe, svoja lutanja, gubitak u ispraznostima... Mogli bi nabrajati do beskraja. Postavši svjesni svega, u srcu zaiskri želja - želja za novim početkom.

Ta želja nije nitko drugi, do li Bog koji progovara u našem srcu, želeći nas privući k sebi i pokazati da samo On može dati istinski mir i pravu radost. I onda kada oko nas bjesne oluje i kada se osjećamo nemoćnima i slabima. On nas želi učiniti unikatima svoje ljubavi. Onima, koji će svojim životom svjedočiti Njega – i onda, kada životni križ postane teži. Ljubav daje snagu. Ona nas vodi i kroz najtamnija razdoblja života, kako bi smo radosna srca dočekali svijetlo.

Ne boj se biti drugačiji. Unikat. Naslijeduj samo jedan trend – onaj Isusa Krista. U ljubavi, nesebičnosti i strpljivosti. U praštanju i davanju. I onda, kada svi oko tebe budu mislili da si out, kada te budu smatrali ludim i govorili da si zaostao. Tada ćeš biti siguran da si na pravom putu. Jer put do raja nije posut laticama, nego trnjem.

Ne zaboravi jedno – ti si neprocjenjive vrijednosti. Dijamant Božje ljubavi. Sjaji tu istu ljubav gdje god prođeš, neka ona rasvijetli i najtamnija srca koja će se zateći u tvojoj blizini. Budi unikat. Onakav, kakvim te je Bog zamislio kad te je stvarao. Ako još uvijek nisi siguran kako sjati, moli. I Otac će otvoriti oči tvoga srca, kako bi spoznao Njegov plan s tvojim životom!   

                                                                                                               

photo: harleymione.tumblr.com

Ljubav satkana u drvo križa

Dok sam bila djevojčica, vjerovala sam da je srce simbol ljubavi. Ako nekog voliš, poklanjaš mu srce. Takva je bila moja logika. To se razmišljanje nastavilo i kasnije, kada su se javila prva zaljubljivanja. Takvo je poimanje ljubavi svjetovnoga karaktera i ono nikada neće dočarati njenu dubinu i smisao.

Uzor ljubavi, svaki vjernik može naći u Isus Kristu i njegovoj ljubavi prema čovjeku. Čistoj, bezuvjetnoj ljubavi koja se predaje do kraja. Koja trpi za dobro drugoga. Koja sebe stavlja u drugi plan, a voljenog/u u prvi. Ne prigovara, ne traži izgovore, vidi samo ono dobro u drugom.

Kako se piše takva ljubav? Koji je njen simbol? Odgovor je veoma jednostavan i logičan – križ. Križ je simbol ljubavi i predanja. On je primjer autentične ljubavi, ali i putokaz u nebo. Križem nam je otvoreno nebo. Noseći svoj vlastiti, slijedimo primjer Onoga, koji je prvi ponijeo svoj. Za tebe i mene. Do kraja. Jer je volio.

I ako se ikada zapitaš kako ćeš prepoznati ljubav, odgovor će uvijek biti isti – ako si spreman prihvatiti tuđi križ, nasloniti ga na svoja ramena i bez prigovora nastaviti stazom života darujući se bezuvijetno, znat ćeš da tvoja ljubav nije svjetovnog karaktera. Takva je ljubav dar neba, Onoga koji je prepoznao čežnje tvoga srca i odlučio ih ispuniti darom vječne ljubavi.

I sada, kada sam nešto zrelija, shvćam simboliku ljubavi. Shvaćam da je drvo križa mjesto gdje su ispisani stihovi bezuvjetne ljubavi. I tek sada znam kakvu ljubav želim. Ljubav koja nadilazi ovozemaljska shvaćanja. Onu, koja te vodi k vječnom izvoru iste. Jer sve što je od Boga, traje. Ne gasi se unatoč svim olujama. Bog je ljubav i ništa manje ne daruje onomu koji ga zamoli za istu. 

photo: www.aleteia.org