Lekcija o sebičnosti ili kako „izgubiti“ ljubav

Svakim danom, dostupno nam je sve više tekstova i misli o ljubavi i vezama. Obogaćujemo se međusobno spoznajama do kojih smo došli i nema ništa ljepše od toga. No često volim skrenuti pogled na komentare uz iste, jer se iz njih može iščitati više nego li u nekim životnim knjigama. Nekada se otvore neke rane pa nas potaknu da ostavimo dio „sebe“ dijeleći s drugima svoju bol, ili pak radost, ukoliko je ljubav bila obostrana.

Ipak, čini mi se da nekako više dominiraju komentari s elementima samosažaljevanja, tuge i nade koja se polagano gubi. Ne vidimo dalje od zida koji je pred nama. Od ljubavi, jedne vrlo jednostavne istine u našim životima, očekuje se sve – i tu je kardinalna greška. Ljubav je sve, sama po sebi. Njena je punina dosegnuta samim time što se rodila, u nekom srcu, a kasnije i u odnosu s drugim bićem. I ako očekujemo da nam ona sredi život, našu nutrinu, riješi sve nedoumice i život učini idiličnim – promašili smo njenu bit. 

Da se vratim na komentare. Nailazila sam, i još uvijek nailazim, na neka svjedočanstva, komentare, priče o neostvarenim ljubavima, bolu kao posljedici, razočaranjima... I onda se pitam, što je uzrok tome? Znamo li mi uopće voljeti? Usudim se reći, nažalost, da je odgovor – ne. Naša sebičnost nas često zaslijepi, da ne vidimo dalje od ispunjenja naših želja i čežnji. Svega onoga što bi trebalo upotpuniti nas kao osobe. Pa se sve svede na ono "bitan sam ja" – moje potrebe, moje želje, moje...itd. Mogla bih u nedogled. A to je sve, samo ne ljubav.

U Bibliji čitamo o umiranju sebi, kao preduvijetu za iskreno sebedarje. Samo onaj tko zna svoje potrebe podrediti potrebama drugoga, tko zna svoje želje staviti u drugi plan, taj zna i voljeti. I on je spreman na hod u dvoje. Sebičnost razara iskrenu ljubav, jer na drugoga gleda kao na sredstvo za ispunjenje vlastitih želja. A Bog je to zamislio drugačije. I dao nam primjer. Na nama je da svratimo pogled u vlastitu nutrinu, pronađemo sve ono što je uzok našoj sebičnosti i zaživimo tu istu ljubav u punini.

Jer ljubav nikada ne govori „JA“, već „MI“. Tako ćemo ju najlaše prepoznati. 

photo:www.picswalls.com

A ljubav nikada nije bila komplicirana...

Ah, ta ljubav. Ili je ima, ili nema. Ako je ima, pitanje je – je li uistinu iskrena? Ako je nema, cijeli se život pretvori u groznjičavu potragu za njom (iznimke se ne računaju J ). Čudna smo mi bića. Kompliciramo kada ne treba. Nadamo se nečemu, za što znamo da neće ići. A opet, ponos nekako ne da; navike su suviše snažne da bi otvorile priliku za neku novu, ljepšu priču. Zaslužujemo živjeti u radosti, a često se mirimo onim manjim od toga.

Vjerujem da nitko nikome nije poslan slučajno. I možda nećemo odmah prepoznati razlog, ali on svakako postoji. Obično tu istinu prihvaćamo kada je riječ o osobama koje su nam život učinile ljepšim, a za one koji su nam donijeli lekcije, redovito tražimo krivce, a možda i sebe krivimo što smo im dopustili da nam priđu suviše blizu. I možda tek kasnije shvatimo, da i bez tih drugih osoba ne bi bili isti. Bog ih je koristio za naš rast, da nas učini mudrijima i snažnijima za ono što slijedi.

Nekada se dogodi da se navežemo na osobe koje su u prolazu, pa se izrodi tuga, jer navika se počinje zvati ''ljubavlju'', bez koje život postane manje lijep. I tako dok trčimo za onima koji nam nisu namijenjeni, propuštamo sve ono lijepo što nam Bog u svojoj ljubavi želi dati. Jer netko tko voli, ne odlazi. Ne vrijeđa. Ne prkosi. Stavlja te visoko na svoju listu prioriteta. Želi s tobom sanjati tvoje snove, dijeliti tugu i bol, zagrliti i biti tu – i onda kada svi odu. To je ljubav. 

A sve ono što je samo njena imitacija, propadne. Prvi snažniji vjetar ju poljulja. A tada treba biti mudar; izdići se izad vlastitih emocija, snova, želja i znati pustiti. Nekoga, tko nije prepoznao ljepotu duše koja je disala i rasla kraj njega, koja je voljela bezuvijetno. Jer to i nije ljubav. Nije. Nju ćeš lako prepozati. Pogled je nekada sasvim dovoljan.

„Samo konkretni čini svjedoče o snazi ljubavi.“ - Johann Wolfgang von Goethe

photo: www.dfiles.me