Putem Ljubavi

Hej, ti, čije je ime zapisano u mome srcu, A lik oku skriven, želim da znaš da molim za tebe. Ne znam kad će doći trenutak našega susreta, Ali vjerujem da će to biti savršen trenutak- za tebe i mene. Možda neće biti onako kako smo zamislili, Idilično i savršeno, ali jedno znam – to će vrijeme biti naše, I to me jako veseli. Molim za tebe, da te dobri Otac učini sebi sličnim; Velikim u ljubavi, strpljivosti i jednostavnosti. I onda, kada životne oluje budu harale tvojim životom, Molim da te održi postojanim u Njemu. Još za jedno molim – da se nađemo klečeći pred križem, Uzorom najveće Ljubavi, moleći jedno za drugo. Tako ćemo se prepoznati u masi i znati da smo jedno drugom namijenjni. Od tada, do vječnosti. Dok još uvijek hodamo svijetom, noseći pouzdanje u srcu, Čekajući naš susret, želim da znaš jedno; Molim za tebe i molim za nas. photo: www.wallreturn.com  

Kad bih barem živio/la tamo, vjerujem da bih bio/la sretniji/ja. Kad bih pronašao/la djevojku/mladića, moj bi život bio smisleniji. Kad bih mogao/la raditi nešto drugo, pronašao/la bih svrhu svoga života.  Vjerujem da vam je sve ovo, kao i meni veoma poznato. Potraga za istinskom radošću – kada počinje i kada se završava? Svi se katkada nađemo pred zidom, kada se zapitamo što i kako dalje. Kada počinjemo tražiti sebe, identificirajući se s drugima, uspoređujući se i na kraju upadajući u razočarenje jer drugi naizgled imaju savršeniji i bezbrižniji život. I tako gubimo dragocijeno vrijeme, pokoravajući se svojim mislima koje počinju upravljati našim životom i bacati nas u beznađe. I dok ne kažemo dosta, i ne shvatimo da je naš život priča ispisana Božjom rukom, ostat ćemo ležati na podu i tražiti izgovore za takvo stanje. Tko sam ja? Zašto živim baš ovdje? Zašto studiram to što studiram? Zašto radim tu gdje radim? Zašto imam baš te ljude oko sebe? Puno pitanja, ali dok ne damo o

„...ali Bog nema drugih ruku osim tvojih.“, odzvanjalo mi je u srcu nakon mise. Dugo su mi u sjećanje navirale riječi koje je svećenik uputio vjernicima tijekom propovijedi. Savršen trenutak za zapitati se – gdje je granica između predanja i strpljivog čekanja na Božji odgovor i onoga što Bog računa da ja napravim? Ako se potrudimo malo bolje upoznati Boga, spoznat ćemo da je Njegovo djelovanje nenametljivo. Dao nam je slobodu i strogo ju poštuje. Ipak, On ostavlja tragove svoje ljubavi kako bi smo spoznali put kojim nam je ići. Samo je potrebno otvoriti srce, jer baš tu Bog najglasnije progovara. A mi taj glas često ignoriramo. Nedavno sam pročitala razmišljanje upućeno mladima na jednoj javnoj tribini. Usmjereno je k tome da se mladog čovjeka potakne da se pokrene, da ne sjedi i čeka da Bog pošalje pravu osobu, jer kad bi se svi međusobno čekali, nitko ne bi pronašao/dočekao nikoga. Nije rijetkost da mladi čovjek danas pod krinkom pouzdanja u Boga i strpljivog čekanja, posta