Pogled iliti priča o (ne)zahvalnosti

Postoje trenutci, točnije događaji, koji na trenutak zaustave naš svijet. Ne mora to biti nešto veliko i nešto što će primjetiti svi, ali ako si uspio primjetiti znači da je ta poruka namijenjena upravo tebi. I ako odlučiš zanemariti ju, možeš propusiti važnu lekciju u životu. O čemu govorim?

Život je čudesna stvarnost. Pogotovo ako se živi u nesebičnosti i ljubavi – tada ta ljepota doseže svoj vrhunac. Ali često se dogodi da život postane nešto naizgled sasvim suprotno. Da onu istu radost, koji ti živiš, netko drugi samo sanja. Da ona bliskost, koju možda već rutinski odrađujemo, nekome predstavlja dar u nekim posebnim situacijama. Mogla bih tako u nedogled. No, da se vratim na početak i odgovorim na postavljeno pitanje - govorim o pogledu.

Pogledu, koji mi je uputio dječak s prozora doma za nezbrinutu djecu. Dok sam žurno hodala gradom, razmišljajući o obavezama i onom što moram napraviti, na trenutak mi je pažnju zaokupio dječak sjetna pogleda, koji je sjedio na prozoru svoje sobe. Sve je drugo, čime sam do tada bila zaokupljena, palo u drugi plan. Prvo pitanje koje dođe u tom trenutku je – zašto?

Zašto taj dječak svoje djetinjstvo živi u domu za nezbrinutu djecu? Zašto njega u ove hladne dane neće grijati toplina zagrljaja njegovih roditelja? Zašto svoje osmjehe i radost neće prosipati u obiteljskom domu, zajedno sa svojim najmilijima? Svjesna sam da odgovore na postavljena pitanja neću dobiti, ali zato imam priliku ispitati sebe. A na to pozivam i svakog od vas.

Zahvalnost. Ako još nisi, pozivam te da danas kažeš – hvala. Za sve ono što olako shvaćamo i ne gledamo kao na blagoslov i dar. I da, još nešto – uvijek imaj na umu da živiš život koji netko sanja, a možda i potajno na njemu zavidi. Nemamo sve što želimo, ali možda je upravo to prilika da rastemo u školi zahvalnosti. Kada usmjerimo pogled na ono što imamo, što nam je darovano, shvatit ćemo koliko smo ustvari bili nezahvalni. I dok mi u sjećanje navire dječak čiji ću pogled uvijek nositi u srcu, da me podsjeti da ne zaboravim zahvaliti za sve što imam, reći ću samo jedno: „Zahvalno je srce magnet za čuda“[1], ne zaboravi to!

photo:BabyWall

---

[1] Citat autora Sandra Slavnica.

Hvala ti što me nisi znao voljeti

Kontradiktoran naslov kolumne, znam. Pa ipak, odlučila sam se progovoriti o onom, čega mnogi nisu svjesni. O takozvanim „krivim odabirima“ i „nesuđenim partnerima“. O uzalud potrošenom vremenu i životnoj energiji, o „porazima“ koji nikada nisu poprimili neko drugo značenje, o „zidu boli“ koji nikada nije srušen i zbog koga su mnogi ostali na nekoj drugoj, tužnijoj strani životne priče.

Rijetki su od nas izrekli „hvala“ bivšem mladiću ili djevojci. Ljutnja, ponos, ili prejaka bol? Tko bi znao. Možda sve u kompletu. A možda su glavni krivci naši preuski horizonti koji katkada ostaju usmjereni samo na ono loše, vjerući da će tako biti lakše krenuti dalje. Malo sebično, zar ne?

Možda je danas taj dan. Da stanemo i pogledamo unazad. Ne znam priču svakoga od vas, ali znam svoju. I reći ću jedno – da nije bilo onoga što smo prošli, danas ne bi bili osobe kakve jesmo. Znala sam katakda upitati Boga šali li se On sa mnom, ali odgovora nije bilo. Sada znam i zašto. Da sam odgovor dobila tada, ne bih prošla kroz sve ono što me je gradilo kao osobu. I možda ja nikada ne bih bila ja. Kao ni svatko drugi.

Kada ćeš znati da si spreman za hod u dvoje? Kada budeš mogao/la reći bivšem mladiću, odnosno djevojci – hvala ti što me nisi znao/la voljeti. Jer da jesi, možda naši životi ne bi bili isti danas. Možda bismo ispustili iz ruku previše snova. Možda se ne bi formirali u osobe kakve smo postali. A zašto me nisi znao/la voljeti? Jer nije bilo vrijeme. Nismo možda bili dovoljno zreli. Jer nas je Bog povezao da rastemo zajedno, ali smo mi možda krivo „iščitali“ njegovu volju.

Ne trebamo na prošle veze i osobe gledati kao nekakve „promašaje“ u životu. Oni su jednostavno putokazi prema pravoj osobi. Jer ako nisi nikada „izgubio“, kako ćeš znati prepoznati „pobjedu“? Ako nisi bio u odnosu u kojem si osjetio tugu i razočarenje, kako ćeš prepoznati radost kada dođe ono pravo? Zahvali. To otvara vrata svim blagoslovima u životu.

„Ništa ne privlači ljudsko srce više od ljubavi.“ – sv. Katarina Sijenska   

photo: TeiTo

Ne pristaj na manje od onoga što zaslužuješ

Postoji ljubav. I postoji imitacija ljubavi. Vrlo slične, a opet tako različite. Ova prva, ideal je koji se ne pronalazi, nego se gradi. Druga, često teško prepoznatljiva, a opet postoji u većoj mjeri nego li smo toga svjesni. Nedostaje nam hrabrosti, odlučnosti i motivacije da živimo u punini ideale koji su jedini ispravni, a od kojih svijet zazire, jer nikada nije bilo lako živjeti ih.

Previše je danas patnje, zbog tzv. ''ljubavi''. Kažu da ona ''boli'', a ja ću vam reći da lažu! Usiljeno romantičarsko poimanje ljubavi uzrok je rana koje djevojke i mladići nose na svojim srcima, a onda s tim istim ranama i nesređenostima unutar svoga bića ulaze u neki drugi odnos nanoseći rane drugome. I tako u krug. Naša su uvjerenja i pogrešna shvaćanja ono što nas zasljepljuje i što svakako moramo mijenjati.

Ako smo se odličili živjeti određene ideale, trebamo ostati dosljedni njima. Jedini način da to i uspijemo jest sakramentalni život i molitva. Jedno bez drugoga ne ide. Vjerujem da su se neki od nas našli u situaciji da su se pitali „Zašto?“, jer su se razočarali. Jer je netko tko je tvrdio da nas voli, pokušao prijeći „granicu“ i ljubav ostaviti u drugom planu. Najtužnije je ne ostati vjeran sebi, ne reći – NE. Ali to je jedino ispravno. Vjerujem da mnoge djevojke ispod šminke na svome licu kriju suze. Vjerujem da mnogi mladići ispod njihova čvrsta i odvažna stasa nose osjećaj boli.

A to nije ljubav. Pa čak i ako padneš, ustani. Uvijek. Onaj tko voli, drži tvoje dostojanstvo važnijim od svega. Lomi svoju sebičnost i odriče se svojih želja, zbog tvoga dostojanstva, zbog ljubavi koja „ne traži svoje“ (1 Kor 13,5). I zato, neka ti nikada ne bude teško reći NE, jer to NE otvara vrata jednom velikom DA. Samo ćeš tako saznati tko je uistinu spreman odreći se svega radi tebe, tko je spreman umrijeti za tebe. I tada ćeš znati što uistinu vrijedi i postat ćeš svijestan da je vrijedilo čekati.

Istinska ljubav ide dalje od onoga što se može vidjeti očima; ona zahvaća cijelo biće i uspjeva od dvoje stranaca učiniti jedno. I u tome je njena snaga i ljepota.

photo:rebloggy.com