Putem Ljubavi

I danas je izašlo sunce. I danas se svijetlost rasula po svijetu. I danas živimo i dišemo, ali ne vidimo čuda oko nas. Hodamo i čekamo da sve prođe i dođe neko bolje vrijeme. Zaboravili smo da sreća dolazi u malim oblicima – obitelji, prijateljima i nekolicini onih posebnih ljudi, koje ti Bog pošalje jer vidi da dalje nećeš moći sam. Nekada je potrebno pospremiti očekivanja, oslobodite se okova navezanosti i jednostavno gledati čuda Božje ljubavi u svom životu. Najteže je otvoriti srce i zagledati se duboko u njega - ocean tajni, nadanja i očekivanja. Možda se baš tu krije ključ kao odgovor na naše čežnje i želje. Možda baš ono pjeva melodiju našega života, koju nismo spremni čuti, jer nas je strah zaplesati na nepoznato. Usudi se. Odbaci strahove. Ne živi da ispuniš tuđa očekivanja. Pleši. I onda kada vrijeme nije najljepše, kada tuga pokuca na vrata, kada ti ništa ne ide od ruke. Uvijek će se kraj tebe naći netko tko će ti pridržati kišobran, ili pak zaplesati s tobom. I o

Postoji ljubav, koja spaja duše i podiže ih u nebo. Ona nije glasna i upadljiva. Dolazi nenajavljena i zahvaća tvoje biće u cijelosti. Ne dolazi ona samo tako. U sebi nosi ispisanu priču, koju ti želi darovati. Želiš li otvoriti tu kuvertu snova, nade, padova i uspona? Imaš li hrabrosti živjeti ljubav? Ili još važnije pitanje – kada dođe, hoćeš li ju znati prepoznati ili će ona ostati u sjeni neke lažne slike koja je predstavljena kao ljubav? Često i samoj sebi znam postaviti isto pitanje. Ljudi pričaju o hodanju, mladićima, djevojkama, zarukama, brakovima, ali i rastavama i prekidima. A ljubav u cijeloj priči ostaje sa strane. Ostaje i čeka neko bolje vrijeme, kada će isplivati na površinu i pokazati svu svoju ljepotu. Nije ljubav neki spektakl, nešto što će doći i u trenu učiniti tvoj život savršenim. Ona neće riješiti sve probleme i neće postati mjesto bijega od samoće. Ona se jednostavno ušulja u život i postane dio tebe, tvoga bića. I dalje nosiš svoje križeve i živiš sva

Jeste li se ikada zapitali, zašto je tako teško čekati?  Zašto nam se odjednom minute pretvotre u sate, a sati u dane? I ja sam jedna od onih, koji bi najradije cijeli život odradili u trenutku, ali to tako ne ide. Idemo od početka. Ja, Bog, njegov plan. To su ključne riječi. Bog je imao plan za nas i prije nego li nas je satkao u majčinoj utrobi. Ali Bog nije isplanirao jedan trenutak, već cijeli život. On ima drugačije vrijeme, On ne žuri. Sve radi strpljivo i polako, jer zna koliko je truda potrebno uložiti da se dođe do rezultata. Bog se polako i na osobit način kroz vrijeme otkriva svakome od nas. Otkriva nam dijelove svoga savršenog plana. I kad god se nešto dogodi, sa sigurnošću možemo reći da se dogodilo baš u pravi trenutak, premda smo bili nestrpljivi. Bogu su znane sve naše potrebe, sve čežnje skrivene u srcu i nade položene u Njega. Samo moramo biti strpljivi. Isti je problem i kada govorimo o ljubavi. Svi bi mi, bar na trenutak, željeli ispisanu ljubavnu priču