petak, 29. svibnja 2015.

Prihvati što ti život nosi

I danas je izašlo sunce. I danas se svijetlost rasula po svijetu. I danas živimo i dišemo, ali ne vidimo čuda oko nas. Hodamo i čekamo da sve prođe i dođe neko bolje vrijeme. Zaboravili smo da sreća dolazi u malim oblicima – obitelji, prijateljima i nekolicini onih posebnih ljudi, koje ti Bog pošalje jer vidi da dalje nećeš moći sam.

Nekada je potrebno pospremiti očekivanja, oslobodite se okova navezanosti i jednostavno gledati čuda Božje ljubavi u svom životu. Najteže je otvoriti srce i zagledati se duboko u njega - ocean tajni, nadanja i očekivanja. Možda se baš tu krije ključ kao odgovor na naše čežnje i želje. Možda baš ono pjeva melodiju našega života, koju nismo spremni čuti, jer nas je strah zaplesati na nepoznato.

Usudi se. Odbaci strahove. Ne živi da ispuniš tuđa očekivanja. Pleši. I onda kada vrijeme nije najljepše, kada tuga pokuca na vrata, kada ti ništa ne ide od ruke. Uvijek će se kraj tebe naći netko tko će ti pridržati kišobran, ili pak zaplesati s tobom. I onda kada kiša prestane. Uvijek će tu negdje biti neko srce Bogom dano, da ti uljepša dane i pokaže put.

Ušutkaj sve glasove u sebi, koji ti govore da ne možeš. Možeš. I onda kada je u tebi oluja nemira, slušaj što ti šapuće srce. Nema tu prevelike filozofije - puno je puteva, ali samo jedan tvoj. Možda je posut trnjem i kamenjem, ali se isplati hodati do cilja.  

Prihvati što ti život nosi i budi strpljiv. Najljepše se stvari događaju onima koji znaju čekati. Onima koji još uvijek sanjaju i žive svoje snove. Bog je tako čudesan. Dopusti da pomisliš kako si sam, a onda te iznenadi kišom blagoslova kad ju najmanje očekuješ. Vrijedi živjeti, sanjati, boriti se . Ni jedan san nije prevelik, ni jedna nada izgubljena - ako to dovoljno želiš.

photo:sampaikini.com

subota, 16. svibnja 2015.

Ne dopusti da ti ljubav promakne

Postoji ljubav, koja spaja duše i podiže ih u nebo. Ona nije glasna i upadljiva. Dolazi nenajavljena i zahvaća tvoje biće u cijelosti. Ne dolazi ona samo tako. U sebi nosi ispisanu priču, koju ti želi darovati. Želiš li otvoriti tu kuvertu snova, nade, padova i uspona? Imaš li hrabrosti živjeti ljubav? Ili još važnije pitanje – kada dođe, hoćeš li ju znati prepoznati ili će ona ostati u sjeni neke lažne slike koja je predstavljena kao ljubav?

Često i samoj sebi znam postaviti isto pitanje. Ljudi pričaju o hodanju, mladićima, djevojkama, zarukama, brakovima, ali i rastavama i prekidima. A ljubav u cijeloj priči ostaje sa strane. Ostaje i čeka neko bolje vrijeme, kada će isplivati na površinu i pokazati svu svoju ljepotu.

Nije ljubav neki spektakl, nešto što će doći i u trenu učiniti tvoj život savršenim. Ona neće riješiti sve probleme i neće postati mjesto bijega od samoće. Ona se jednostavno ušulja u život i postane dio tebe, tvoga bića. I dalje nosiš svoje križeve i živiš svaku  stranicu životne knjige, koju je Bog ispisao  davno prije tvoga rođenja. Živiš, nadaš se i sanjaš. Jer ljubav je vrijedna čekanja.


Ako ne otvoriš oči svoga srca, ljubav ti može promaknuti. Osvrni se oko sebe. Možda su tu negdje po strani ostale oči, kojima si ti sve na svijetu, ali je tvoj pogled uvijek bio daleko od njih. Pospremi stare uspomene u neku ladicu, daleko od srca. I sanjaj – bez straha. Otvori prozore duše, pogledaj  u nebo i počni pisati neku novu priču. I možda baš neki sporedni lik te priče zauzme glavno mjesto u tvom životu. Odveži konope koji vežu lađu tvoga života uz obalu. Dopusti vjetru da ju povede na neki novi put. Jer, životni horizonti dosežu veoma daleko - ako si dovoljno hrabar gledati naprijed.



petak, 1. svibnja 2015.

Zašto vrijedi čekati?

Jeste li se ikada zapitali, zašto je tako teško čekati?  Zašto nam se odjednom minute pretvotre u sate, a sati u dane? I ja sam jedna od onih, koji bi najradije cijeli život odradili u trenutku, ali to tako ne ide.

Idemo od početka. Ja, Bog, njegov plan. To su ključne riječi. Bog je imao plan za nas i prije nego li nas je satkao u majčinoj utrobi. Ali Bog nije isplanirao jedan trenutak, već cijeli život. On ima drugačije vrijeme, On ne žuri. Sve radi strpljivo i polako, jer zna koliko je truda potrebno uložiti da se dođe do rezultata.

Bog se polako i na osobit način kroz vrijeme otkriva svakome od nas. Otkriva nam dijelove svoga savršenog plana. I kad god se nešto dogodi, sa sigurnošću možemo reći da se dogodilo baš u pravi trenutak, premda smo bili nestrpljivi. Bogu su znane sve naše potrebe, sve čežnje skrivene u srcu i nade položene u Njega. Samo moramo biti strpljivi.

Isti je problem i kada govorimo o ljubavi. Svi bi mi, bar na trenutak, željeli ispisanu ljubavnu priču i određenu osobu kraj sebe. No sve ono što želimo da traje, moramo graditi, biti strpljivi, čekati i moliti. U suprotnom se sve ruši, poput kule od karata i ostavlja nas ogoljene u bujici vlastitih osjećaja, strahova i nesigurnosti.

Isplati se čekati. Pa čak i onda, kada nam se učini da neće proviriti svijetlo na kraju tunela. I onda, kada se magla nađe pred našim očima, kada srce ispuni tuga i kada nada nakratko pobjegne u nepoznato. Vrijedi, vjerujte mi. Jer, Bog šalje odgovor u pravo vrijeme – onda, kada se najmanje nadaš, a budeš najspremniji da prihvatiš Njegove darove.

Nije uzalud rečeno: „Što se dulje čeka, više se voli.“ Uči se biti strpljiv. Iskoristi vrijeme koje ti je Bog dao – koristi talente, ostvari se i izgradi kao osoba. A ljubav? Ona će nenadano pokucati na tvoja vrata – onda, kada ju ne budeš očekivao, a kada budeš najspremniji da ju prihvatiš. Vrijedi čekati. Jer kad ti ona uđe u život, kadra je promijeniti cijeli tvoj svijet. I tada više ništa neće biti isto. :)

photo: garotoincomum.com