Jeka tišine

Neke su tišine glasne, možda čak i glasnije od buke kojom smo okruženi. Vrište iz nutra, a ne čuju se. Rijetki na njih obrate pažnju. Pročitaju ih iz pogleda u oči, stava i držanja, ili pak iz zagrljaja koji je tada nešto snažniji i topliji. Neke su tišine toliko glasne, da otope i sante leda koje smo držali u sebi, ne želeći da netko priđe bliže i pronađe bolnu točku u našoj nutrini. Neke su tišine toliko glasne da ogole našu nutrinu i natjeraju nas da se suočimo sa sobom.

Neki od najvećih junaka svoje su bitke vodili u tišini. Sa samim sobom. Suočavali se s istinom koja je ogolila njihovo biće i iznjedrila sliku onog „ja“ koje nije idealno kako se čini. Pa opet, ako se ta spoznaja prihvati sa zahvalnošću, može postati plodnim tlom za promjenu – prilikom za neki novi početak. Koji nije lak i koji zahtjeva samo one najodlučnije i najhrabrije.

A ljubav? Ona poznaje ključ svake tišine. Nije ju strah prijeći preko prepreka koje joj tuga, razočarenja, ili pak bol stavi na put. I onda mijenja. Pogledom, zagrljajem, stiskom ruke koji govori – ovdje sam i neću otići. Rijetki su oni koji znaju voljeti, ali ih ima. I ako i ti imaš nekog takvog kraj sebe, čuvaj ga. Ne zaboravi mu reći koliko je poseban i koliko ti znači. Ali, ne zaboravi onog jednog posebnog, koji je svoju ljubav prema tebi ispisao na drvetu križa – Isusa iz Nazareta.

Njega, koji svaku tvoju tišinu pozna bolje nego li ti sam. Koji nikada ne odlazi i nikada te ne ostavlja samoga. Jer je Ljubav. A Ljubav ne zna drugačije. Tvoje su joj dubine dragocjene stoga i prebiva u njima. Potrudi se da joj postanu i ostanu dostojno prebivalište. Unatoč svim životnim preprekama. Za neke se ideale isplati živjeti.

„Voljeti znači biti ranjiv. Volite bilo što i srce će vam sigurno biti iscijeđeno, a možda i slomljeno. Želite li biti sigurni da će ostati netaknuto, ne smijete ga dati nikome, čak ni životinji. Omotajte ga pažljivo hobijima i malim luksuzima, izbjegavajte petljanja, zaključajte ga na sigurno u škrinju svoje sebičnosti. Ali u toj škrinji, sigurnoj, mračnoj, nepomičnoj, bez zraka – promijenit će se. Neće biti slomljeno, postat će neslomljivo, nepropusno, beznadno. Voljeti znači biti ranjiv.“[1]

photo: TeiTo

---

[1] Citat: C. S. Lewis.

Tebi, mladiću posebna srca

Primjetila sam kako se, kada se radi o temi ljubavi, uglavnom referira na žene, odnosno djevojke i iz te se perspektive govori i piše. Pa evo, odlučila sam se ovaj tekst posvetiti svim mladićima, muškarcima čije srce još nije zauzeto, ali u sebi istovremeno nosi čežnju da pripada posebnoj djevojci u njihovu životu.

Slobodno ću reći da sam blagoslovljena prijateljima, koji ispod čelična stasa nose dobro srce. Nema ih mnogo takvih, a da su istovremeno dio moga života, ali opet, sretna sam što ih je i ta nekolicina. Slušajući njihova razmišljanja, borbe, radosti i tuge, ne mogu ne zaključiti kako usprkos komentarima kako dobrih momaka nema, da su rijetki i da većina samo želi iskoristiti djevojku, postoje oni koji vide dalje od „zadovoljavanja“ potreba i nekakvog iskorištavanja.

Vjerujem da vas je još takvih, koji ovo čitate. Istinska se dobrota često krije duboko zapakirana ispod rana i povreda nanesenih od bliskih nam ljudi. Pa se dogodi da dobro „zaključamo“ vlastitu nutrinu kako netko ne bi opet udario tamo gdje boli. Riskirajući mogućnost da ćemo pustiti da odu i one, koji su trebali ostati. Znajući to, Bog nam u život šalje ljude koji su zapravo „melem“ našim ranama. One, koji znaju prigrliti tuđu bol, jednako kao i  radost. Njih vrijedi čuvati.

Tebi, mladiću posebna srca, želim reći jedno: Bog te ljubi. Umro je za tebe. Tu istinu nitko ne može osporiti. Taj isti Bog priprema tvoje srce baš sada, kako bi ga u pravom trenutku mogao pokloniti izabranici svoga srca. Ne opterećuj se pitanjima i mislima kada će to biti i kako će se dogoditi, već danas moli za nju. Da ostane postojana u onome što je Bog naumio za nju i da mu uvijek bude vjerna.

A već kada dođe pravi trenutak, Gospodin će staviti njeno srce u tvoje ruke. Molim te, dobro ga čuvaj. Ipak je to za tebe posebno srce. Srce tvoje buduće supruge i majke tvoje djece. Sjeti se ovih riječi kada joj se doživotno obećaš i prvi puta se probudiš kraj nje.  I ne zaboravi, to posebno stvorenje Božji je dar tebi; ne dozvoli da prođe dan, a da mu ne zahvališ. Jer On kroji ljubav po mjeri našega srca. Da, toliko si mu poseban.

„Ljubav je spoznaja da si ti nekome dragocjen. Ljubav je vrhunsko dobro, duhovna stvarnost. Ona zato nije isto što i sviđanje, zaljubljenost. Prava i istinska ljubav je vječna, ili je nema, jer je tada samo neki interes. Ljubav je spoznaja da je i tebi netko dragocjen, da u toj osobi vidiš svoj život, ostvarenje sebe i ispunjenje svih svojih čežnji.“[1]

photo: TeiTo

---

[1] Iz knjige „Hagioterapijska ljekarna“, autorice Lele Crnek.