Ima li ljubav rok trajanja?

Mislim da danas ne postoji ništa lakše od rastave braka. Vidimo da ne ide, pa zašto se mučiti. Neka svako ide svojim putem, pa gdje stigne. I tako se nažalost sakrament pretvori u komad papira, a njegova vrijednost ostane u sjeni naših sebičnih želja.

Ima li ljubav rok trajanja? Kao odgovor dala bih primjer moje bake i djeda. Živjeli su u nekom sasvim drugom vremenu. Našli se i prepoznali da su jedno za drugo. Nije tu bilo puno filozofije, preispitivanja i dvoumljenja. Odlučili su se hrabro, zajedničkim koracima zagaziti u život. Bog ih je blagoslovio s četiri predivne kćeri. Nije ih razdvojila ni djedova amputacija noge u najboljim godinama njegova života. Njihova će ljubav uskoro izbrojati punih pedeset godina.

Nisu oni jedini. Mnogo je lijepih primjera oko nas. Zamislila sam se kada sam vidjela jednog starijeg gospodina koji, držeći je za ruku, vodi svoju slijepu suprugu u crkvu. Njihova ljubav ne pozna sebičnost. To je tako čudesno. Voljeti, umrijeti sebi, dati se za drugoga. Onako, kako je Krist dao svoj život za svakoga od nas.

Zašto pored ovih lijepih ljubavnih i životnih priča nailazimo i na one tragičnoga kraja? Nisu imali sreće – rekli bi mnogi. Ja kažem da sreća prati hrabre i odlučne. One, koji svoju sreću pronalaze u služnju drugoj osobi, ne pitajući za cijenu koju to služenje povlači za sobom. Ne pitaju za vrijeme, odricanje, poteškoće, jer važna im je radost koja zaiskri u pogledu voljene osobe. Važan je osmijeh koji se ne može mjeriti ni sa čim na svijetu.

Ne, ljubav nema rok trajanja – ako je ona prava i iskrena. Traje dok ju njegujemo, dok se brinemo za nju, dok potičemo njen rast u slobodi. To je žrtva koja sa sobom donosi mnogo blagoslova. Jer, lijepo je znati da u svakom trenutku kraj sebe imaš osobu čije srce kuca za tebe. Osobu koja će učiniti sve da uljepša tvoj svijet. Tada sve postaje lakše. Ljubav postaje melodija koja jednostavno nosi kroz život. I onda, kada koraci postanu sporiji i kada se nakupe godine. Kada jedan pogled bude dovoljan da probudi sva sjećanja i zapali vatru u srcu. Ljubav nema rok trajanja – ako si spreman boriti se za nju.   

photo:weheartphotography.com

Tražiš nekog posebnog?

Naslušala sam se priča o slučajnim susretima. Onom jednom pogledu, koji se zaustavi u masi i prepozna nekog tvog. I tako to sve krene. Boja dana postane šarenija, a srce veće nego ikada.

Lijepo je slušati priče oduševljenih mladih ljudi, koji su susreli ljubav i zaživjeli ju. Nisu ju očekivali, nisu neprestano tragali za njom. Živjeli su i ona se jednostavno dogodila. Tako to ide u životu. Ljepota se uvijek otkriva u trenutku kada o njoj najmanje razmišljaš, kada ju najmanje očekuješ, a najspremniji si prihvatiti ju.

A opet, s druge strane, pogled svrati na sve one koji neprestano tragaju za tom istom ljubavlju. Misle da nema smisla živjeti bez nje. Pa prihvaćaju bilo što, misleći da ne mogu bolje. I onda se zapitamo zašto, a i sami smo barem u jednom trenutku tako razmišljali. Što reći i kako im posvijestiti njihovu vrijednost?

Pogled ne izmiče ni sa onih koji nisu shvatili smisao i vrijednost ljubavi – i ne samo ljubavi, već i osobe koju imaju kraj sebe. Pa žive tako da ugode sebi. Ne razmišljajući koliku bol nanose voljenoj osobi. S ljudskim se srcem ne igra. Nikada.

Ne traži. Ne razmišljaj o onome čega nemaš. Imaš ono što ti u ovom trenutku treba. Diši. Živi. Sanjaj. Radi na sebi. Svaki dan iznova. Budi osoba kakvu želiš imati kraj sebe. Nauči se čekati. Gradi pouzdanje u Bogu. Ne gubi vrijeme na traženje, jer ljubav nikada ne zakasni.

Ona poznaje trenutak svoga nastupa. I onda zablista u punom sjaju. A ti skupa s njom. Kad ju sretneš u masi, čuvaj ju. Sjeti se da neki još tragaju i sanjaju o njoj. Pusti ju da slobodno diše, da raste i da te vodi Bogu. To je ljubav. Sve ostalo su lažne slike. Rezultati bezuspješne potrage i neprestane čežnje za istom. Jer kada prava ljubav ušeta, srce zapleše od radosti. Shvatiš da nemoguće postaje moguće. Podigneš glavu prema nebu i kažeš – hvala! :)

photo:decodingannieparkerfilm.com 

Jesi li slobodan primiti ljubav?

Gotovo svatko želi voljeti i biti voljen. Želi kraj sebe imati nekoga, kraj koga slobodno diše ljubav i živi svoje dane. Nekoga, tko poznaje otkucaje srca voljene osobe i sprema ih u riznicu ljubavi. Svi mi želimo i tragamo za tim idealom ljubavi, ali jesmo li se ikada zapitali – jesmo li mi spremni i otvoreni da bi primili i znali prihvatiti ljubav?

Što mislim pod tim pitanjem. Vjerujem da je dosta ljudi nakon prekinutih veza odmah žurilo u duge, stvarajući time više štete nego koristi. Svaki prekid nekog emocionalnog odnosa ostavlja traga na čovjeku, koliko god on bio čvrst i stabilan. Pogotovo ako je odnos prekinut zbog prevare i sl. Treba si dati vremena da se sve posloži u glavi, a emocije stišaju. Ništa se ne događa preko noći.

To vrijeme nekako za sve predstavlja velik problem. Nestrpljivi smo. Sve želimo napraviti u kratkom vremenskom periodu, a Bog nikamo ne žuri. On prvo želi zaliječiti tvoje emocionalne rane, polako brišući ožiljke sa tvoga srca. Baš to vrijeme On koristi da ti da do znanja da se uvijek oslanjaš na Njega, jer On sve čini novo. I dok ne nestane i zadnji ožiljak sa tvoga srca, nećeš biti spreman primiti ni darovati ljubav. Uvijek će jedan dio tebe ostati vezan okovima prošlosti.

Uspori. Zastani i razmisli. Odluči što želiš. Oprosti svima koji su te povrijedili. Dopusti prošlosti da ostane tamo gdje pripada. Otvori svoje srce Bogu, dopusti Mu da zacijeli sve tvoje rane, da izbriše sva sijećanja koja ti oduzimaju mir, da te učini spremnim prihvatiti i darovati tajnu ljubavi.

Ipak, jedno je važno. Bog uvijek mora biti na prvom mjestu u tvom životu. Odnos koji imaš s Bogom, nešto je na čemu se radi cijeli život. Od Njega uči kako ljubiti, kako se predati drugome i kako biti manji u egoizmu. Tek tada će se otvoriti neki novi putevi, koje možda prije nisi poznavao, a sad si pozvan krenuti njima. I, tko zna, možda baš negdje na tom putu sretneš još nekoga tko je poveden istom stazom, kako bi našao put do tvoga srca. Bogu ništa nije nemoguće!  

photo:www.lifehack.org