Namjerno sam stavila takav naslov. Prilično sam sigurna da
to pitanje tinja u srcima mnogih muškaraca i žena. I ja sama, zadnjih nekoliko
mjeseci, potaknuta nekim životnim okolnostima, razmišljam o „lažima“ koje sam
prihvatila o sebi. Ono kad si dijete i odrasli ti iz svojih povrijeđenosti (ili
nekih drugih razloga) dodaju određene etikete, a ti sam stvoriš stavove i uvjerenja
u srcu, i po tome živiš. I tako zapravo sam ne voliš sebe, i tu počinju mnogi
problemi u odnosima.
Jedna priča koju sam čula dodatno me je potaknula na
promišljenje o tome. Naime, jedna draga osoba ispričala mi je kako je, u šali,
nazvana osobom s „posebnim potrebama“ jer eto, došla je u neke zrelije godine a
još uvijek nije našla srodnu dušu. Odmah sam se sjetila jedne profesorice s
fakulteta, koja je znala reći da je svaki čovjek osoba s „posebnim potrebama“
jer je jedinstven, sa svojim talentima, karakterom i životnim iskustvima koja
su ga oblikovala. To je zaista oslobađajuće čuti.
Prije nekoliko mjeseci, Gospodin je supruga i mene
blagoslovio sakramentom braka. Ali prije nego smo se upoznali, prošli smo kroz
neke situacije koje su nam pomogle da se izgrađujemo kao osobe i emocionalno
sazrijevamo. Jer, teško je voljeti nekoga tko sam sebe ne voli i tko ne pozna
samoga sebe. Zato razumijem strah onih koji se boje da nikada nikoga neće naći,
pitaju se čuje li Bog njihovu molitvu, a možda i nisu svjesni prepreka u srcu
koje na van odašilju neke drugačije poruke. Zato je važno graditi sliku o sebi
i vidjeti što smo sve potrpali u svoje srce.
Moramo biti iskreni prema sebi i pitati se – što zaista
mislim i vjerujem o sebi? Možda i staviti na papir. I onda to usporediti s onim
što piše u Božjoj riječi o našem identitetu. Očito se ne vidimo onako kako nas
Otac vidi...
Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. (Iz 43,4)
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. (Ps 139, 14)
Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. (Heb 13, 5)
... i još toliko predivnih stvari je Gospodin rekao baš o
TEBI. Odvoji vrijeme za vaš susret i gledaj kako te mijenja i iscjeljuje iz
dana u dan.
Sveti Pavao piše da „kad
bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A
kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko“. Više nismo nemoćni ni
djeca. Sada možemo razlučiti što je istina, a što su laži u koje smo povjerovali.
Kada to iskreno predamo Ocu, vidjet ćemo kako sve postaje novo.
Za kraj, postoji jedna priča o ženi koja je njegovala
imućnoga čovjeka u njegovoj starosti i samoći. Pomagala mu je i on joj je iz
zahvalnosti prepisao veliko bogatstvo. Čovjek je umro, a žena je nastavila
živjeti u siromaštvu, jer nije znala čitati – ta je oporuka ostala tamo negdje
sa strane. Tako i mi, ne poznamo svoj identitet i ne živimo tako, već često
prihvaćamo manje jer nam je to
poznatije.
Želim ti obilje blagoslova na tvome putu, hodu i rastu s
Gospodinom. 😊
Gabriela
