Preskoči na glavni sadržaj

Potraga za istinskom radošću

Kad bih barem živio/la tamo, vjerujem da bih bio/la sretniji/ja. Kad bih pronašao/la djevojku/mladića, moj bi život bio smisleniji. Kad bih mogao/la raditi nešto drugo, pronašao/la bih svrhu svoga života.  Vjerujem da vam je sve ovo, kao i meni veoma poznato. Potraga za istinskom radošću – kada počinje i kada se završava?

Svi se katkada nađemo pred zidom, kada se zapitamo što i kako dalje. Kada počinjemo tražiti sebe, identificirajući se s drugima, uspoređujući se i na kraju upadajući u razočarenje jer drugi naizgled imaju savršeniji i bezbrižniji život. I tako gubimo dragocijeno vrijeme, pokoravajući se svojim mislima koje počinju upravljati našim životom i bacati nas u beznađe. I dok ne kažemo dosta, i ne shvatimo da je naš život priča ispisana Božjom rukom, ostat ćemo ležati na podu i tražiti izgovore za takvo stanje.

Tko sam ja? Zašto živim baš ovdje? Zašto studiram to što studiram? Zašto radim tu gdje radim? Zašto imam baš te ljude oko sebe? Puno pitanja, ali dok ne damo odgovore, lutat ćemo u krugu zbunjenosti i neprestanog traganja. Bog nas treba. Svakoga ondje, gdje može iskoristiti svoje talente i sposobnosti. I kad se nama možda i ne čini tako – On ima svoj plan, savršen za tebe i mene. Ako mu vjerujem i slušam glas Ljubavi, neću lutati, već hodati u povjerenju.

Što je radost? Trajno ispunjenje u Bogu, rekla bih. I nećemo ju nikada u potpunosti doživjeti u čovjeku ili radu. Samo u Onome, koji nas je stvorio za sebe. Živimo za taj susret – susret Boga i čovjeka i trajno sjedinjenje u nebu. A do tada, ostaje nam hodati s povjerenjem. Osluškivati i moliti, dati najbolje od sebe služeći drugima – u nesebičnosti, praštanju i širenju Radosne vijesti. I onda, kada se to čini teško, i kada bi najradije pobjegli na neka druga mjesta, On ipak zna najbolje.


Sanjaj, ali živi. Ne dopusti da ti snovi postanu mjesto od bijega pred stvarnošću. Neka oni budu ono, što će te nositi kroz život, vjetar u leđa. I ako je to ono što Bog želi od tebe, dogodit će se. Možda ne odmah, ali ne zaboravi da je Isus čekao trideset godina na svoje javno djelovanje. Vjeruj svome Ocu, jer ima plan; predivan plan za tvoj život! I pod kišom sumnji i dvojbi, hodaj putem zacrtanim u tvome srcu. Jer samo ćeš tako doći do cilja. 




Popularni postovi s ovog bloga

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...