Preskoči na glavni sadržaj

Potraga za istinskom radošću

Kad bih barem živio/la tamo, vjerujem da bih bio/la sretniji/ja. Kad bih pronašao/la djevojku/mladića, moj bi život bio smisleniji. Kad bih mogao/la raditi nešto drugo, pronašao/la bih svrhu svoga života.  Vjerujem da vam je sve ovo, kao i meni veoma poznato. Potraga za istinskom radošću – kada počinje i kada se završava?

Svi se katkada nađemo pred zidom, kada se zapitamo što i kako dalje. Kada počinjemo tražiti sebe, identificirajući se s drugima, uspoređujući se i na kraju upadajući u razočarenje jer drugi naizgled imaju savršeniji i bezbrižniji život. I tako gubimo dragocijeno vrijeme, pokoravajući se svojim mislima koje počinju upravljati našim životom i bacati nas u beznađe. I dok ne kažemo dosta, i ne shvatimo da je naš život priča ispisana Božjom rukom, ostat ćemo ležati na podu i tražiti izgovore za takvo stanje.

Tko sam ja? Zašto živim baš ovdje? Zašto studiram to što studiram? Zašto radim tu gdje radim? Zašto imam baš te ljude oko sebe? Puno pitanja, ali dok ne damo odgovore, lutat ćemo u krugu zbunjenosti i neprestanog traganja. Bog nas treba. Svakoga ondje, gdje može iskoristiti svoje talente i sposobnosti. I kad se nama možda i ne čini tako – On ima svoj plan, savršen za tebe i mene. Ako mu vjerujem i slušam glas Ljubavi, neću lutati, već hodati u povjerenju.

Što je radost? Trajno ispunjenje u Bogu, rekla bih. I nećemo ju nikada u potpunosti doživjeti u čovjeku ili radu. Samo u Onome, koji nas je stvorio za sebe. Živimo za taj susret – susret Boga i čovjeka i trajno sjedinjenje u nebu. A do tada, ostaje nam hodati s povjerenjem. Osluškivati i moliti, dati najbolje od sebe služeći drugima – u nesebičnosti, praštanju i širenju Radosne vijesti. I onda, kada se to čini teško, i kada bi najradije pobjegli na neka druga mjesta, On ipak zna najbolje.


Sanjaj, ali živi. Ne dopusti da ti snovi postanu mjesto od bijega pred stvarnošću. Neka oni budu ono, što će te nositi kroz život, vjetar u leđa. I ako je to ono što Bog želi od tebe, dogodit će se. Možda ne odmah, ali ne zaboravi da je Isus čekao trideset godina na svoje javno djelovanje. Vjeruj svome Ocu, jer ima plan; predivan plan za tvoj život! I pod kišom sumnji i dvojbi, hodaj putem zacrtanim u tvome srcu. Jer samo ćeš tako doći do cilja. 




Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...