„...ali Bog nema drugih
ruku osim tvojih.“, odzvanjalo
mi je u srcu nakon mise. Dugo su mi u sjećanje navirale riječi koje je svećenik
uputio vjernicima tijekom propovijedi. Savršen trenutak za zapitati se – gdje
je granica između predanja i strpljivog čekanja na Božji odgovor i onoga što
Bog računa da ja napravim?
Ako se potrudimo malo bolje upoznati Boga, spoznat ćemo da je
Njegovo djelovanje nenametljivo. Dao nam je slobodu i strogo ju poštuje. Ipak, On
ostavlja tragove svoje ljubavi kako bi smo spoznali put kojim nam je ići. Samo
je potrebno otvoriti srce, jer baš tu Bog najglasnije progovara. A mi taj glas
često ignoriramo.
Nedavno sam pročitala razmišljanje upućeno mladima na jednoj javnoj
tribini. Usmjereno je k tome da se mladog čovjeka potakne da se pokrene, da ne
sjedi i čeka da Bog pošalje pravu osobu, jer kad bi se svi međusobno čekali, nitko
ne bi pronašao/dočekao nikoga. Nije rijetkost da mladi čovjek danas pod krinkom
pouzdanja u Boga i strpljivog čekanja, postaje pasivan promatrač. I dopusti da
sve ono lijepo prolazi kraj njega, dok on sjedi prekriženih ruku.
Bog želi suradnju. On vodi naše puteve, ako Mu prepustimo. I
nema krivoga puta, ako na njemu ne gubimo odnos s našim Ocem. U našim
lutanjima, On je uvijek svijetlo, putokaz i sigurnost. I očekuje da se
pomaknemo s mjesta, da hodamo, živimo, da pitamo i tražimo odgovore, ali u svemu
tome, očekuje da se oslanjamo na Njega i Njegovu providnost.
I ti, koji još čekaš onu pravu/pravoga, ti - koji se bojiš
odgovoriti na duhovni poziv jer čekaš posebne znakove s neba – pokreni se! Onaj
koji je stavio tu čežnju u tvoje srce, neovisno o kojem se obliku poziva radi,
On će biti s tobom. U donošenju tvojih odluka, u biranju one/onoga s kojim ćeš
dijeliti svoje dane. Hodaj u povjerenju, jer Bog je ljubav. Neće te prevariti
ni razočarati.
Na kraju, želim citirati dio govora upućenog maldima na već
spomenutoj tribini, u nadi da će probuditi i ohrabriti neko neodlučno srce, koje traži odgovor na određena životna pitanja: „Dragi moji mladi, Bog vam je dao slobodne
ruke da uhvatite za ruku onoga koga vi želite. A kada se uhvatite za ruke, kako
ćete znati je li to prava/pravi? Nećete, nema te pismene potvrde koju ćete
dobiti. Na vama je da se molite pri toj svojoj odluci i On će biti uz vas.
Pregršt je putova kojima možete ići, nema jedinog pravog puta, svaki je pravi
ako u njemu niste izgubili Boga...“.
