Svakim danom, dostupno nam je sve
više tekstova i misli o ljubavi i vezama. Obogaćujemo se međusobno spoznajama do kojih smo došli i nema ništa ljepše
od toga. No često volim skrenuti pogled na komentare uz iste, jer se iz njih može iščitati više nego li u nekim životnim knjigama. Nekada se otvore neke rane pa
nas potaknu da ostavimo dio „sebe“ dijeleći s drugima svoju bol, ili pak radost, ukoliko je ljubav bila obostrana.
Ipak, čini mi se da nekako više dominiraju
komentari s elementima samosažaljevanja, tuge i nade koja se polagano gubi. Ne vidimo dalje od zida koji je pred nama. Od
ljubavi, jedne vrlo jednostavne istine u našim životima, očekuje se sve – i tu
je kardinalna greška. Ljubav je sve, sama po sebi. Njena je punina dosegnuta samim time što se rodila, u nekom srcu, a kasnije i u odnosu s drugim bićem. I ako očekujemo da nam ona
sredi život, našu nutrinu, riješi sve nedoumice i život učini idiličnim –
promašili smo njenu bit.
Da se vratim na komentare. Nailazila sam, i još uvijek nailazim, na neka svjedočanstva, komentare, priče o neostvarenim ljubavima, bolu kao posljedici, razočaranjima... I onda se pitam, što je
uzrok tome? Znamo li mi uopće voljeti? Usudim se reći, nažalost, da je odgovor – ne. Naša
sebičnost nas često zaslijepi, da ne vidimo dalje od ispunjenja naših želja i
čežnji. Svega onoga što bi trebalo upotpuniti nas kao osobe. Pa se sve svede na ono "bitan sam ja" – moje potrebe, moje želje, moje...itd. Mogla bih u
nedogled. A to je sve, samo ne ljubav.
U Bibliji čitamo o umiranju sebi, kao preduvijetu za
iskreno sebedarje. Samo onaj tko zna svoje potrebe podrediti potrebama drugoga,
tko zna svoje želje staviti u drugi
plan, taj zna i voljeti. I on je spreman na hod u dvoje. Sebičnost razara iskrenu ljubav, jer na drugoga gleda
kao na sredstvo za ispunjenje vlastitih želja. A Bog je to zamislio drugačije. I
dao nam primjer. Na nama je da svratimo pogled u vlastitu nutrinu, pronađemo
sve ono što je uzok našoj sebičnosti i zaživimo tu istu ljubav u punini.
Jer ljubav nikada ne govori „JA“, već
„MI“. Tako ćemo ju najlaše prepoznati.
photo:www.picswalls.com
