Preskoči na glavni sadržaj

Tebi, mladiću posebna srca

Primjetila sam kako se, kada se radi o temi ljubavi, uglavnom referira na žene, odnosno djevojke i iz te se perspektive govori i piše. Pa evo, odlučila sam se ovaj tekst posvetiti svim mladićima, muškarcima čije srce još nije zauzeto, ali u sebi istovremeno nosi čežnju da pripada posebnoj djevojci u njihovu životu.

Slobodno ću reći da sam blagoslovljena prijateljima, koji ispod čelična stasa nose dobro srce. Nema ih mnogo takvih, a da su istovremeno dio moga života, ali opet, sretna sam što ih je i ta nekolicina. Slušajući njihova razmišljanja, borbe, radosti i tuge, ne mogu ne zaključiti kako usprkos komentarima kako dobrih momaka nema, da su rijetki i da većina samo želi iskoristiti djevojku, postoje oni koji vide dalje od „zadovoljavanja“ potreba i nekakvog iskorištavanja.

Vjerujem da vas je još takvih, koji ovo čitate. Istinska se dobrota često krije duboko zapakirana ispod rana i povreda nanesenih od bliskih nam ljudi. Pa se dogodi da dobro „zaključamo“ vlastitu nutrinu kako netko ne bi opet udario tamo gdje boli. Riskirajući mogućnost da ćemo pustiti da odu i one, koji su trebali ostati. Znajući to, Bog nam u život šalje ljude koji su zapravo „melem“ našim ranama. One, koji znaju prigrliti tuđu bol, jednako kao i  radost. Njih vrijedi čuvati.

Tebi, mladiću posebna srca, želim reći jedno: Bog te ljubi. Umro je za tebe. Tu istinu nitko ne može osporiti. Taj isti Bog priprema tvoje srce baš sada, kako bi ga u pravom trenutku mogao pokloniti izabranici svoga srca. Ne opterećuj se pitanjima i mislima kada će to biti i kako će se dogoditi, već danas moli za nju. Da ostane postojana u onome što je Bog naumio za nju i da mu uvijek bude vjerna.

A već kada dođe pravi trenutak, Gospodin će staviti njeno srce u tvoje ruke. Molim te, dobro ga čuvaj. Ipak je to za tebe posebno srce. Srce tvoje buduće supruge i majke tvoje djece. Sjeti se ovih riječi kada joj se doživotno obećaš i prvi puta se probudiš kraj nje.  I ne zaboravi, to posebno stvorenje Božji je dar tebi; ne dozvoli da prođe dan, a da mu ne zahvališ. Jer On kroji ljubav po mjeri našega srca. Da, toliko si mu poseban.

„Ljubav je spoznaja da si ti nekome dragocjen. Ljubav je vrhunsko dobro, duhovna stvarnost. Ona zato nije isto što i sviđanje, zaljubljenost. Prava i istinska ljubav je vječna, ili je nema, jer je tada samo neki interes. Ljubav je spoznaja da je i tebi netko dragocjen, da u toj osobi vidiš svoj život, ostvarenje sebe i ispunjenje svih svojih čežnji.“[1]


photo: TeiTo




[1] Iz knjige „Hagioterapijska ljekarna“, autorice Lele Crnek.

Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...