Preskoči na glavni sadržaj

Jeka tišine

Neke su tišine glasne, možda čak i glasnije od buke kojom smo okruženi. Vrište iz nutra, a ne čuju se. Rijetki na njih obrate pažnju. Pročitaju ih iz pogleda u oči, stava i držanja, ili pak iz zagrljaja koji je tada nešto snažniji i topliji. Neke su tišine toliko glasne, da otope i sante leda koje smo držali u sebi, ne želeći da netko priđe bliže i pronađe bolnu točku u našoj nutrini. Neke su tišine toliko glasne da ogole našu nutrinu i natjeraju nas da se suočimo sa sobom.

Neki od najvećih junaka svoje su bitke vodili u tišini. Sa samim sobom. Suočavali se s istinom koja je ogolila njihovo biće i iznjedrila sliku onog „ja“ koje nije idealno kako se čini. Pa opet, ako se ta spoznaja prihvati sa zahvalnošću, može postati plodnim tlom za promjenu – prilikom za neki novi početak. Koji nije lak i koji zahtjeva samo one najodlučnije i najhrabrije.

A ljubav? Ona poznaje ključ svake tišine. Nije ju strah prijeći preko prepreka koje joj tuga, razočarenja, ili pak bol stavi na put. I onda mijenja. Pogledom, zagrljajem, stiskom ruke koji govori – ovdje sam i neću otići. Rijetki su oni koji znaju voljeti, ali ih ima. I ako i ti imaš nekog takvog kraj sebe, čuvaj ga. Ne zaboravi mu reći koliko je poseban i koliko ti znači. Ali, ne zaboravi onog jednog posebnog, koji je svoju ljubav prema tebi ispisao na drvetu križa – Isusa iz Nazareta.

Njega, koji svaku tvoju tišinu pozna bolje nego li ti sam. Koji nikada ne odlazi i nikada te ne ostavlja samoga. Jer je Ljubav. A Ljubav ne zna drugačije. Tvoje su joj dubine dragocjene stoga i prebiva u njima. Potrudi se da joj postanu i ostanu dostojno prebivalište. Unatoč svim životnim preprekama. Za neke se ideale isplati živjeti.

„Voljeti znači biti ranjiv. Volite bilo što i srce će vam sigurno biti iscijeđeno, a možda i slomljeno. Želite li biti sigurni da će ostati netaknuto, ne smijete ga dati nikome, čak ni životinji. Omotajte ga pažljivo hobijima i malim luksuzima, izbjegavajte petljanja, zaključajte ga na sigurno u škrinju svoje sebičnosti. Ali u toj škrinji, sigurnoj, mračnoj, nepomičnoj, bez zraka – promijenit će se. Neće biti slomljeno, postat će neslomljivo, nepropusno, beznadno. Voljeti znači biti ranjiv.“[1]

photo: TeiTo




[1] Citat: C. S. Lewis.

Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...