Postoji ljubav, koja spaja duše i podiže ih u nebo. Ona nije
glasna i upadljiva. Dolazi nenajavljena i zahvaća tvoje biće u cijelosti. Ne
dolazi ona samo tako. U sebi nosi ispisanu priču, koju ti želi darovati. Želiš
li otvoriti tu kuvertu snova, nade, padova i uspona? Imaš li hrabrosti živjeti
ljubav? Ili još važnije pitanje – kada dođe, hoćeš li ju znati prepoznati ili
će ona ostati u sjeni neke lažne slike koja je predstavljena kao ljubav?
Često i samoj sebi znam postaviti isto pitanje. Ljudi
pričaju o hodanju, mladićima, djevojkama, zarukama, brakovima, ali i rastavama
i prekidima. A ljubav u cijeloj priči ostaje sa strane. Ostaje i čeka neko
bolje vrijeme, kada će isplivati na površinu i pokazati svu svoju ljepotu.
Nije ljubav neki spektakl, nešto što će doći i u trenu
učiniti tvoj život savršenim. Ona neće riješiti sve probleme i neće postati
mjesto bijega od samoće. Ona se jednostavno ušulja u život i postane dio tebe,
tvoga bića. I dalje nosiš svoje križeve i živiš svaku stranicu životne knjige, koju je Bog ispisao davno prije tvoga rođenja. Živiš, nadaš se i
sanjaš. Jer ljubav je vrijedna čekanja.
Ako ne otvoriš oči svoga srca, ljubav ti može promaknuti.
Osvrni se oko sebe. Možda su tu negdje po strani ostale oči, kojima si ti sve
na svijetu, ali je tvoj pogled uvijek bio daleko od njih. Pospremi stare uspomene
u neku ladicu, daleko od srca. I sanjaj – bez straha. Otvori prozore duše,
pogledaj u nebo i počni pisati neku novu
priču. I možda baš neki sporedni lik te priče zauzme glavno mjesto u tvom
životu. Odveži konope koji vežu lađu tvoga života uz obalu. Dopusti vjetru da
ju povede na neki novi put. Jer, životni horizonti dosežu veoma daleko - ako si
dovoljno hrabar gledati naprijed.