subota, 16. svibnja 2015.

Ne dopusti da ti ljubav promakne

Postoji ljubav, koja spaja duše i podiže ih u nebo. Ona nije glasna i upadljiva. Dolazi nenajavljena i zahvaća tvoje biće u cijelosti. Ne dolazi ona samo tako. U sebi nosi ispisanu priču, koju ti želi darovati. Želiš li otvoriti tu kuvertu snova, nade, padova i uspona? Imaš li hrabrosti živjeti ljubav? Ili još važnije pitanje – kada dođe, hoćeš li ju znati prepoznati ili će ona ostati u sjeni neke lažne slike koja je predstavljena kao ljubav?

Često i samoj sebi znam postaviti isto pitanje. Ljudi pričaju o hodanju, mladićima, djevojkama, zarukama, brakovima, ali i rastavama i prekidima. A ljubav u cijeloj priči ostaje sa strane. Ostaje i čeka neko bolje vrijeme, kada će isplivati na površinu i pokazati svu svoju ljepotu.

Nije ljubav neki spektakl, nešto što će doći i u trenu učiniti tvoj život savršenim. Ona neće riješiti sve probleme i neće postati mjesto bijega od samoće. Ona se jednostavno ušulja u život i postane dio tebe, tvoga bića. I dalje nosiš svoje križeve i živiš svaku  stranicu životne knjige, koju je Bog ispisao  davno prije tvoga rođenja. Živiš, nadaš se i sanjaš. Jer ljubav je vrijedna čekanja.


Ako ne otvoriš oči svoga srca, ljubav ti može promaknuti. Osvrni se oko sebe. Možda su tu negdje po strani ostale oči, kojima si ti sve na svijetu, ali je tvoj pogled uvijek bio daleko od njih. Pospremi stare uspomene u neku ladicu, daleko od srca. I sanjaj – bez straha. Otvori prozore duše, pogledaj  u nebo i počni pisati neku novu priču. I možda baš neki sporedni lik te priče zauzme glavno mjesto u tvom životu. Odveži konope koji vežu lađu tvoga života uz obalu. Dopusti vjetru da ju povede na neki novi put. Jer, životni horizonti dosežu veoma daleko - ako si dovoljno hrabar gledati naprijed.