Naslušala sam se priča o slučajnim susretima. Onom
jednom pogledu, koji se zaustavi u masi i prepozna nekog tvog. I tako to sve
krene. Boja dana postane šarenija, a srce veće nego ikada.
Lijepo je slušati priče oduševljenih mladih ljudi,
koji su susreli ljubav i zaživjeli ju. Nisu ju očekivali, nisu neprestano
tragali za njom. Živjeli su i ona se jednostavno dogodila. Tako to ide u
životu. Ljepota se uvijek otkriva u trenutku kada o njoj najmanje razmišljaš,
kada ju najmanje očekuješ, a najspremniji si prihvatiti ju.
A opet, s druge strane, pogled svrati na sve one
koji neprestano tragaju za tom istom ljubavlju. Misle da nema smisla živjeti
bez nje. Pa prihvaćaju bilo što, misleći da ne mogu bolje. I onda se zapitamo
zašto, a i sami smo barem u jednom trenutku tako razmišljali. Što reći i kako
im posvijestiti njihovu vrijednost?
Pogled ne izmiče ni sa onih koji nisu shvatili smisao
i vrijednost ljubavi – i ne samo ljubavi, već i osobe koju imaju kraj sebe. Pa
žive tako da ugode sebi. Ne razmišljajući koliku bol nanose voljenoj osobi. S
ljudskim se srcem ne igra. Nikada.
Ne traži. Ne razmišljaj o onome čega nemaš. Imaš ono
što ti u ovom trenutku treba. Diši. Živi. Sanjaj. Radi na sebi. Svaki dan
iznova. Budi osoba kakvu želiš imati kraj sebe. Nauči se čekati. Gradi
pouzdanje u Bogu. Ne gubi vrijeme na traženje, jer ljubav nikada ne zakasni.
Ona poznaje trenutak
svoga nastupa. I onda zablista u punom sjaju. A ti skupa s njom. Kad ju
sretneš u masi, čuvaj ju. Sjeti se da neki još tragaju i sanjaju o njoj. Pusti
ju da slobodno diše, da raste i da te vodi Bogu. To je ljubav. Sve ostalo su
lažne slike. Rezultati bezuspješne potrage i neprestane čežnje za istom. Jer
kada prava ljubav ušeta, srce zapleše od radosti. Shvatiš da nemoguće postaje
moguće. Podigneš glavu prema nebu i kažeš – hvala! :)
photo: