Što je život
i zašto je takav kakav jest? Uhvatim tako samu sebe u razmišljanju o smislu
življenja dara koji nam je Bog darovao. Posebice dok gledam kako se gase životi
mladih ljudi. Nisu ni zagazlili pošteno u život, a njihov je korak već bio
usmjeren u nebeska prostranstva. I onda se pitaš zašto, a znaš da odgovor
nikada nećeš pronaći.
Nije ugodno
govoriti o temi smrti. Izbjegavamo ju, jer nas je strah nepoznatoga. Gdje
završava granica koju možemo spoznati umom, započinje ono što zovemo vjerom.
Rodimo se i živimo da ju spoznamo, a onda se u datom trenutku pojavi strah. Jer
možda ne živimo kako bi trebali, a dani su nam već izbrojani.
Pravi
trenutak da zastanem i razmislim – živim li, ili životarim? Koristim li svoje
talente, ili ih zakopavam? Vjerujem da bi svijet bio ljepše mjesto, kada bi
svatko živio ono na što je pozvan – ustrajno i predano, s pouzdanjem u Onoga
koji poziva. Svaka žrtva donosi mnoštvo blagoslova, ali je potrebno odlučiti se
prihvatiti križ života i ustrajno hodati naprijed.
I dok smo
danas sve više zauzeti modernom tehnologijom, dok tražimo užitke u ovisnostima,
a pritom zaboravljamo na ono najvažnije – obitelj, prijatelje i na kraju
krajeva Boga, pitam se, kako onda uopće imamo pravo tražiti sreću? Jer, prava se
sreća krije tamo gdje najmanje gledamo – u srcu. Ona nije materijalna, niti će
ikada biti. A pronaći će ju samo oni, koji velikodušno otvore svoje srce Tvorcu
života i prihvate sebe i darovani život u potpunosti.
