Preskoči na glavni sadržaj

Hvala ti što me nisi znao voljeti

Kontradiktoran naslov kolumne, znam. Pa ipak, odlučila sam se progovoriti o onom, čega mnogi nisu svjesni. O takozvanim „krivim odabirima“ i „nesuđenim partnerima“. O uzalud potrošenom vremenu i životnoj energiji, o „porazima“ koji nikada nisu poprimili neko drugo značenje, o „zidu boli“ koji nikada nije srušen i zbog koga su mnogi ostali na nekoj drugoj, tužnijoj strani životne priče.

Rijetki su od nas izrekli „hvala“ bivšem mladiću ili djevojci. Ljutnja, ponos, ili prejaka bol? Tko bi znao. Možda sve u kompletu. A možda su glavni krivci naši preuski horizonti koji katkada ostaju usmjereni samo na ono loše, vjerući da će tako biti lakše krenuti dalje. Malo sebično, zar ne?

Možda je danas taj dan. Da stanemo i pogledamo unazad. Ne znam priču svakoga od vas, ali znam svoju. I reći ću jedno – da nije bilo onoga što smo prošli, danas ne bismo bili osobe kakve jesmo. Znala sam katakda upitati Boga šali li se On sa mnom, ali odgovora nije bilo. Sada znam i zašto. Da sam odgovor dobila tada, ne bih prošla kroz sve ono što me je gradilo kao osobu. I možda ja nikada ne bih bila ja. Kao ni svatko drugi.

Kada ćeš znati da si spreman za hod u dvoje? Kada budeš mogao/la reći bivšem mladiću, odnosno djevojci – hvala ti što me nisi znao/la voljeti. Jer da jesi, možda naši životi ne bi bili isti danas. Možda bismo ispustili iz ruku previše snova. Možda se ne bismo formirali u osobe kakve smo postali. A zašto me nisi znao/la voljeti? Jer nije bilo vrijeme. Nismo možda bili dovoljno zreli. Jer nas je Bog povezao da rastemo zajedno, ali smo mi možda krivo „iščitali“ njegovu volju.

Ne trebamo na prošle veze i osobe gledati kao nekakve „promašaje“ u životu. Oni su jednostavno putokazi prema pravoj osobi. Jer ako nisi nikada „izgubio“, kako ćeš znati prepoznati „pobjedu“? Ako nisi bio u odnosu u kojem si osjetio tugu i razočarenje, kako ćeš prepoznati radost kada dođe ono pravo? Zahvali. To otvara vrata svim blagoslovima u životu.

„Ništa ne privlači ljudsko srce više od ljubavi.“ – sv. Katarina Sijenska   

photo: TeiTo


Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...