Postoje
trenutci, točnije događaji, koji na trenutak zaustave naš svijet. Ne mora to
biti nešto veliko i nešto što će primjetiti svi, ali ako si uspio primjetiti
znači da je ta poruka namijenjena upravo tebi. I ako odlučiš zanemariti ju,
možeš propusiti važnu lekciju u životu. O čemu govorim?
Život
je čudesna stvarnost. Pogotovo ako se živi u nesebičnosti i ljubavi – tada ta
ljepota doseže svoj vrhunac. Ali često se dogodi da život postane nešto
naizgled sasvim suprotno. Da onu istu radost, koji ti živiš, netko drugi samo
sanja. Da ona bliskost, koju možda već rutinski odrađujemo, nekome predstavlja
dar u nekim posebnim situacijama. Mogla bih tako u nedogled. No, da se vratim
na početak i odgovorim na postavljeno pitanje - govorim o pogledu.
Pogledu,
koji mi je uputio dječak s prozora doma za nezbrinutu djecu. Dok sam žurno
hodala gradom, razmišljajući o obavezama i onom što moram napraviti, na
trenutak mi je pažnju zaokupio dječak sjetna pogleda, koji je sjedio na prozoru
svoje sobe. Sve je drugo, čime sam do tada bila zaokupljena, palo u drugi plan.
Prvo pitanje koje dođe u tom trenutku je – zašto?
Zašto
taj dječak svoje djetinjstvo živi u domu za nezbrinutu djecu? Zašto njega u ove
hladne dane neće grijati toplina zagrljaja njegovih roditelja? Zašto svoje
osmjehe i radost neće prosipati u obiteljskom domu, zajedno sa svojim
najmilijima? Svjesna sam da odgovore na postavljena pitanja neću dobiti, ali
zato imam priliku ispitati sebe. A na to pozivam i svakog od vas.
Zahvalnost.
Ako još nisi, pozivam te da danas kažeš – hvala. Za sve ono što olako shvaćamo
i ne gledamo kao na blagoslov i dar. I da, još nešto – uvijek imaj na umu da
živiš život koji netko sanja, a možda i potajno na njemu zavidi. Nemamo sve što
želimo, ali možda je upravo to prilika da rastemo u školi zahvalnosti. Kada usmjerimo pogled na ono što imamo, što nam je darovano, shvatit ćemo koliko smo ustvari bili nezahvalni. I dok mi u sjećanje navire dječak čiji ću pogled uvijek nositi u srcu, da me podsjeti da ne zaboravim zahvaliti za sve što imam, reći ću samo jedno: „Zahvalno
je srce magnet za čuda“[1], ne
zaboravi to!
photo:BabyWall