Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem.
Njezin se život, na prvi pogled,
mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba
koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na
ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi
funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na;
ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati
obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke
treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne
želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono
što želim reći jest da su nam „vlasi na glavi sve izbrojene“ (Lk 12,7) i da se
ništa ne događa bez Božjega dopuštenja.
Ako ćemo biti iskreni prema sebi,
rekla bih da se nismo umorili od čekanja.
Umorili smo se od odluka koje
nismo donijeli jer smo odlučili igrati na sigurno.
Umorili smo se od odbacivanja
sebe i neprihvaćanja ljepote koju je Bog stavio u nas.
Umorili smo se od toga što smo
više vjerovali ljudskomu sudu o nama, nego li onome što Božja Riječ kaže.
Umorili smo se jer smo izgradili
zidove oko svoga srca da ne budemo ponovno povrijeđeni.
Umorili smo se od straha da
pogledamo u naše strahove, rane, boli i kriva uvjerenja koja smo prihvatili kao
djeca i opterećeni svakodnevicom – ostavili smo ih pod tepihom.
Umorili smo od ogorčenosti,
zavisti i uspoređivanja.
I možda ono najteže – umorili smo
se, jer ne poznamo Nebeskoga Oca i nemamo odnos s Njim – i odlučili smo
pristati na manje.
Ako si se prepoznao/la u nekoj od
ovih tvrdnji, odluči danas si iskreno i od srca oprostiti. Oprosti i Bogu, ako
si ga nekada optužio/la za tvoju životnu situaciju. To je jako važno, posebno
ako smo to učinili još kao djeca jer nismo razumijeli, pa smo u srcu osudili.
Iskrenost s Bogom i samim sobom
prvi je korak u skidanju maski i rušenju zidova kako bismo živjeli životom u
izobilju koji nam Nebeski Otac želi dati. Uzmi danas papir i napiši sve što
zamjeraš sebi i Bogu, i kada odlučiš oprostiti – poderi papir i baci. Više ti
neće trebati. 😊
Nedavno sam čitala o zahvalnosti;
autor tvrdi da je ta molitva iznimno snažna jer zahvaljivanjem najlakše
otvaramo put Božjoj milosti u našemu životu. Možda je sad vrijeme da zahvališ
Gospodinu na svakom blagoslovu koji si primio/la, ali i onome bolnome što je
dopustio da ti se dogodi. Zahvaljivanjem, te će se boli preobraziti u
blagoslove jer ćeš prepoznati zašto je Bog nešto dopustio u tvome životu i kako
te je to oblikovalo.
»Nisam li ti zapovjedio: odvaži
se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve,
Bog tvoj.« (Još 1, 8-9)
foto: TeiTo