Sve više mladih ljudi razočarano je ljubavlju. Možda ih je ostavila voljena osoba, možda su oni nekoga ostavili, jer su zamišljali ideale koji ne postoje u stvarnom svijetu, u svakom slučaju - ljubav je prikazana kao nešto negativno. Sad se pitam, tko je uistinu kriv - ljubav, ja ili netko treći?
Ljubav nije osijećaj. Ona je predanje, blagoslov, dar. Ona sama po sebi ne može biti negativna. Ali, ako se plamen ljubavi ne održava, ako se ljubav ne gradi iznova svakoga dana, ako osobe nisu spremne na žrtvu - taj plamen se gasi. Ljubav nikada neće opstati, ako u središtu tog odnosa nije Bog. On je taj koji povezuje osobe, ali i traži njihovu suradnju.
Nikada si ne smijemo dozvoliti, da ulazimo u vezu s nekim, samo zbog tjelesnog izgleda, materijalne korist i sl. Pustimo Bogu da nas vodi. On nam možda neće odmah reći kamo krenuti i možda nam neće odmah dati do znanja tko je osoba koju je On najmjenio za nas, jer Bogu se nikamo ne žuri. Vrijeme samoće nije vrijeme koje je propalo i otišlo u vjetar. Bog koristi to vrijeme da nas mijenja, da dvoje ljudi učini spremnima za zajednički rast, da oblikuje dvije duše kako bi se u sakramentu braka mogle bezuvijetno predati jedna drugoj.
One ljubavne priče, koje su plod molitve i Božje volje, neće propasti. Samo Bog zna tko je osoba koja će nas razumjeti i voljeti. Ljubav ne govori riječima - ona govori djelima! Ako je nekom stalo, taj netko će to pokazati. Neće odustajati nakon svih prepreka, neće dozvoliti da tuga ostane na licu voljene osobe, već će se uvijek truditi da se na njemu nađe osmijeh! Ljubav ne govori ''JA'', ljubav govori ''MI'' - sada i zavijek!