Preskoči na glavni sadržaj

Ljubav kakvu zaslužuješ

Za početak pitanje - što je za mene ljubav? Pitanje je postavljeno s razlogom. Ako ne znam definiciju one prave, istinske ljubavi, kako mogu spoznati njenu vrijednost i znati odrediti granice očekivanja?
Ljubav je u pravilu davanje sebe - onoj osobi koja je to zaslužila, a i spremna je na isto. Takav odnos ne poznaje korist, Ljubav je također i rizik, ali milosni rizik. Dajem, a ne očekujem ništa zauzvrat.

Moramo biti svijesni da uvijek postoji mogućnost da nas netko povrijedi. Ne poznaju svi tajnu davanja i potpunog predanja. Neki će htjeti iz svega izvući korist i iskoristiti osobu kao objekt za zadovoljavanje nekih strasti i potreba. Važno je ne vezati se na takve osobe, jer one u pravilu mnogo govore i obećavaju, a na djelu to isto ne pokazuju.

Jedna od glavnih zamki 21. stoljeća, svakako je romantična ljubav, koja je zapravo težnja sviju nas, a istovremeno nas odvlači od te autentične ljubavi za kojom tragamo. Ona nudi tijelo, hrani strasti, osobu stavlja na razinu objekta. Takva ljubav ruši sve ideale one kršćanske ljubavi. Koliko je samo osoba bilo spremno i na smrt, zbog te iste ljubavi?

Istinska ljubav, kakvu zaslužemo svi mi, dolazi od Boga. On ju stavlja u naše srce, ali samo onda kad Mu se u potpunosti predamo i vjerujemo. Svaki kvalitetan ljubavni odnos, posljedica je povezanosti s Bogom. Kad je On u središtu života dvoje ljudi, sve dobiva svoj smisao. Lijepo je rekao književnik Meša Selimović : "Tko može, osim Boga, znati što je istina između dvoje ljudi?" Doista, samo Bog može prodrijeti u dubinu našega bića i ostaviti trag.

Zato, nikada ne idi za idealom romantične ljubavi. Zaslužuješ nešto puno više - nekoga, tko će te voljeti zbog tebe, baš takvog kakav jesi - savršeno-nesavršen, ali njemu predivan! Nekoga, komu neće biti teško biti uz tebe kada ga trebaš, tko će se vesliti svakoj tvojoj pobjedi i biti s tobom kada doživiš poraz. Da, i danas postoje takve osobe. Možda baš jednu takvu Bog upravo sada priprema za tebe. I onda, kada se budeš najmanje nadao/la, Bog će tiho ući u tvoje srce i reći: "Gledaj, ono je osoba koju sam čuvao samo za tebe!"


picture: Freehdwall.com

Popularni postovi s ovog bloga

Hoće li me itko ikada voljeti

  Namjerno sam stavila takav naslov. Prilično sam sigurna da to pitanje tinja u srcima mnogih muškaraca i žena. I ja sama, zadnjih nekoliko mjeseci, potaknuta nekim životnim okolnostima, razmišljam o „lažima“ koje sam prihvatila o sebi. Ono kad si dijete i odrasli ti iz svojih povrijeđenosti (ili nekih drugih razloga) dodaju određene etikete, a ti sam stvoriš stavove i uvjerenja u srcu, i po tome živiš. I tako zapravo sam ne voliš sebe, i tu počinju mnogi problemi u odnosima. Jedna priča koju sam čula dodatno me je potaknula na promišljenje o tome. Naime, jedna draga osoba ispričala mi je kako je, u šali, nazvana osobom s „posebnim potrebama“ jer eto, došla je u neke zrelije godine a još uvijek nije našla srodnu dušu. Odmah sam se sjetila jedne profesorice s fakulteta, koja je znala reći da je svaki čovjek osoba s „posebnim potrebama“ jer je jedinstven, sa svojim talentima, karakterom i životnim iskustvima koja su ga oblikovala. To je zaista oslobađajuće čuti. Prije nekoliko mjesec

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla

Reci mi, što zapravo želiš?

Jedna moja draga prijateljica, spletom životnih okolnosti morala je napustiti svoj rodni grad i dugogodišnji posao na kojem više i nije bila sretna, ali nije ni imala hrabrosti za promjenu. Dogodila joj se lijepa, velika životna promijena, no nije očekivala da će se naći pred zidom izgrađenim od vlastitih uvjerenja i strahova, koji su bili zakopani dok je preživljavala dan za danom.  Njezini dosadašnji izbori dolazili su prirodno, dani su prilazili – a ono što je kasnije shvatila, bilo je to da nije nikada zastala i pitala se što zapravo želi, tko je ona, koje talente ima... Rekla bih da se mnogi danas muče upravo s tim pitanjima. Kada sam malo razmišljala o tome, počevši i iz osobnoga iskustva, shvatila sam da puno naših „zidova“ ima korijene u ranim godinama života – ako smo odrasli u disfunkcionalnoj obitelji, ljubav smo naučili zasluživati. To je normalno, jer dok smo djeca – ljubav nam treba da bismo preživjeli i sve ćemo napraviti da ju „imamo“ dovoljno.  „Obrasci koji su ti omog