Preskoči na glavni sadržaj

Prava ljubav zna čekati

Slika o ljubavi gradi se od malih nogu. Gledajući crtiće kao mala djevojčica, maštala sam da ću i ja poput snjeguljice i pepeljuge imati svoga princa. Ta klica ljubavi i želje da nekomu pripadam rasla je u meni, iako ja toga i nisam bila svijesna. No, kako čovijek odrasta i sazrijeva, shvaća tu dublju dimenziju ljubavi. Ljubav postaje zrelom, kada osoba shvati da je cilj ljubavi usrećiti drugoga a ne sebe. To je žrtva koja zahtijeva vrijeme i strpljenje. 

Danas je mladim osobama servirana slika ljubavi koja nije realna. Sve se vrti oko zadovoljavanja vlastitih želja i poriva. Poznamo se dva dana i već je to sudbonosna ljubav. Ljubav se gradi međusobnim povjerenjem i odanošću. Za razvoj stabilnog odnosa treba puno više vremena od dva dana. Ako te osoba uistinu voli, neće te iskoristiti i ići puno dalje od onoga što crkva dozvoljava u periodu hodanja. 

Sex je namijenjen braku. On je znak trajnog predanja i ljubavi, te u tim okolnostima rađa potomstvom. Izvan braka se to potpuno predanje ne postiže, jer nedostaje mnogo toga, za početak - Božji blagoslov! Budi strpljiv/a i čekaj! Bog će, kad vidi da si spreman/a, poslati ti osobu koju ti je namijenio u život! Čekati nije lako, ali uz molitvu postaje lakše! Tko u životu korača s Bogom, ne luta i ne gubi nadu! Baš to vrijeme čekanja Bog može iskoristiti, da te učini boljom osobom, spremnom na darivanje drugomu. Zapamti - prava ljubav čeka!


Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...