Preskoči na glavni sadržaj

Prava ljubav zna čekati

Slika o ljubavi gradi se od malih nogu. Gledajući crtiće kao mala djevojčica, maštala sam da ću i ja poput snjeguljice i pepeljuge imati svoga princa. Ta klica ljubavi i želje da nekomu pripadam rasla je u meni, iako ja toga i nisam bila svijesna. No, kako čovijek odrasta i sazrijeva, shvaća tu dublju dimenziju ljubavi. Ljubav postaje zrelom, kada osoba shvati da je cilj ljubavi usrećiti drugoga a ne sebe. To je žrtva koja zahtijeva vrijeme i strpljenje. 

Danas je mladim osobama servirana slika ljubavi koja nije realna. Sve se vrti oko zadovoljavanja vlastitih želja i poriva. Poznamo se dva dana i već je to sudbonosna ljubav. Ljubav se gradi međusobnim povjerenjem i odanošću. Za razvoj stabilnog odnosa treba puno više vremena od dva dana. Ako te osoba uistinu voli, neće te iskoristiti i ići puno dalje od onoga što crkva dozvoljava u periodu hodanja. 

Sex je namijenjen braku. On je znak trajnog predanja i ljubavi, te u tim okolnostima rađa potomstvom. Izvan braka se to potpuno predanje ne postiže, jer nedostaje mnogo toga, za početak - Božji blagoslov! Budi strpljiv/a i čekaj! Bog će, kad vidi da si spreman/a, poslati ti osobu koju ti je namijenio u život! Čekati nije lako, ali uz molitvu postaje lakše! Tko u životu korača s Bogom, ne luta i ne gubi nadu! Baš to vrijeme čekanja Bog može iskoristiti, da te učini boljom osobom, spremnom na darivanje drugomu. Zapamti - prava ljubav čeka!


Popularni postovi s ovog bloga

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...