"Što je ono najvrijednije, što ćeš donijeti u brak, osobi koju ćeš voljeti ostatak svoga života? Tvoje tijelo i tvoje emocije." Navedene riječi izrekao je jedan mladi svećenik i potaknuo me na razmišljanje. Svatko tko se odluči živjeti u čistoći, zna da je tijelo nešto sveto i da se čuva do trenutka kada će sklopiti sakramenat braka i postati jedno s voljenom osobom. Ali, emocije? Nisam nikada razmišljala na takav način.
Svatko od nas zaljubljenost doživljava na svoj način. Ali ono što je svojstveno većini, gotovo svima - usudim se reći, jest navezivanje na osobu u koju se zaljubimo. Navezivanje ostavlja posljedice na našoj duši i stvara rane. Te rane zacjeljuju sporo i zbog toga smo svjedoci samoubojstava i sličnih radnji zbog neuzvraćene ljubavi. Postoji li zaljubljenost bez navezivanja? Dakako da postoji, ali na njoj se mora raditi - svakodnevno,
Za početak, potrebno je posložiti prioritete u životu. Na vrhu se svakako nalazi Bog. Netko tko te je stvorio, poklonio ti život i neprestano bdije nad tobom. Svi smo mi stvoreni iz Ljubavi i kao takvi sposobni smo voljeti. Ljubav prema određenoj osobi ne smije postati smisao našega života i jedini razlog za sreću. Bog je taj koji daje smisao našem životu i uljeva radost u naša srca. Kad se navežemo na Boga, neće biti prostora da se navežemo na ljude.
Isto tako, osoba koju nam je Bog stavio na put, ne smije postati objekt našeg posjedovanja. Mora postojati osjećaj slobode, jer ljubav nikada ne smije postati ropstvo i zapovijed. Tada ona gubi svoj smisao i nestaje. Samo u slobodi ljubav dostiže svoj vrhunac, koji se učituje u slobodnoj odluci sklapanja braka i obećanja doživotne vjernosti. Element vjernosti ključan je za zdrav rast u slobodi. Onaj, tko je jednom bio povrijeđen, često će sumnjati na partnerovu vjernost i odanost, što može smanjiti osjećaj slobode. Stoga ne valja ulaziti u novu vezu dok rane na duši potupuno ne zacijele, i dok se ne izgradi odnos s Bogom, kako se više ne bi doveli u takvu situaciju.
Ljubav je nešto uistinu veliko i sveto. Za njom se ispalti tragati, ali uz Božje vodstvo. Možda ćemo morati više puta biti razočarani, možda ćemo dugo tragati, ali sve to u Božjim očima ima smisao. Ništa se u životu ne događa slučajno. Svaki susret s ''pogrešnom'' osobom, naučio nas je nečem novom, kako bi jednog dana mogli prihvatiti osobu koju nam je Bog namijenio i voljeti ju cijelim svojim bićem!
Svatko od nas zaljubljenost doživljava na svoj način. Ali ono što je svojstveno većini, gotovo svima - usudim se reći, jest navezivanje na osobu u koju se zaljubimo. Navezivanje ostavlja posljedice na našoj duši i stvara rane. Te rane zacjeljuju sporo i zbog toga smo svjedoci samoubojstava i sličnih radnji zbog neuzvraćene ljubavi. Postoji li zaljubljenost bez navezivanja? Dakako da postoji, ali na njoj se mora raditi - svakodnevno,
Za početak, potrebno je posložiti prioritete u životu. Na vrhu se svakako nalazi Bog. Netko tko te je stvorio, poklonio ti život i neprestano bdije nad tobom. Svi smo mi stvoreni iz Ljubavi i kao takvi sposobni smo voljeti. Ljubav prema određenoj osobi ne smije postati smisao našega života i jedini razlog za sreću. Bog je taj koji daje smisao našem životu i uljeva radost u naša srca. Kad se navežemo na Boga, neće biti prostora da se navežemo na ljude.
Isto tako, osoba koju nam je Bog stavio na put, ne smije postati objekt našeg posjedovanja. Mora postojati osjećaj slobode, jer ljubav nikada ne smije postati ropstvo i zapovijed. Tada ona gubi svoj smisao i nestaje. Samo u slobodi ljubav dostiže svoj vrhunac, koji se učituje u slobodnoj odluci sklapanja braka i obećanja doživotne vjernosti. Element vjernosti ključan je za zdrav rast u slobodi. Onaj, tko je jednom bio povrijeđen, često će sumnjati na partnerovu vjernost i odanost, što može smanjiti osjećaj slobode. Stoga ne valja ulaziti u novu vezu dok rane na duši potupuno ne zacijele, i dok se ne izgradi odnos s Bogom, kako se više ne bi doveli u takvu situaciju.
Ljubav je nešto uistinu veliko i sveto. Za njom se ispalti tragati, ali uz Božje vodstvo. Možda ćemo morati više puta biti razočarani, možda ćemo dugo tragati, ali sve to u Božjim očima ima smisao. Ništa se u životu ne događa slučajno. Svaki susret s ''pogrešnom'' osobom, naučio nas je nečem novom, kako bi jednog dana mogli prihvatiti osobu koju nam je Bog namijenio i voljeti ju cijelim svojim bićem!
lovepictures.us