Preskoči na glavni sadržaj

Jesi li spreman za ljubav?

Vjerujem da ne postoji osoba koja nije bar u jednom trenutku svoga života htjela voljeti i biti voljena. Svatko čezne imati nekog svog; nekoga, koga uvijek može zagrliti, s kim može razgovarati, ali pri tom ne mora glumiti, već je slobodan biti ono što jest - biće stvoreno na Božju sliku. I tako, u toj vječnoj potrazi, mi kao da želimo da se sve to dogodi i ispuni u jednoj sekundi, pa da onda možemo dalje nastaviti zajedno. Može li tako izgrađen odnos trajati?

Krenimo od početka. Samoća je milosno vrijeme. To je razdoblje u kojem Bog radi na nama, mijenja nas, uči nas kako se osloniti na Njega, kako se ne navezati, kako shvatiti pravi smisao veze i kasnije braka. Ali iskreno, tko od nas želi biti sam? Imamo krivi pogled na samački život, iz jednog jednostavnog razloga - mi zapravo mislimo, da će se svi naši problemi time riješiti i da će ta osoba promjeniti naš život iz temelja. Nažalost, to nije tako. Problemi, brige, strahovi s kojima se suočavamo danas, neće nestati u trenutku susreta s osobom koju mi je Bog namijenio. Molitva i sakramentalni život kadri su osloboditi nas od svega navedenog, a to je ujedno i jedan korak bliže k pronalasku prave osobe.

Sad bih se vratila na sam naslov - jesi li spreman za ljubav? Trebamo se na trenutak zaustaviti i razmisliti. Ne sazrijevamo svi jednako - netko prije, netko kasnije. Ako nisam dovoljno zrel/a, kako mogu preuzeti odgovornost za drugu osobu? Sebično je ići iz veze u vezu, a znati da toj osobi ne mogu ponuditi onu iskrenu i nesebičnu ljubav, zato što još ni sam/a ne znam što želim. Ne smijemo zaboraviti i zamke dugih veza. Mnogi parovi, koji su u početku živjeli čistoću, nakon nekoliko su godina pali, jer je to postalo preteško. Problem je kada ponestane načina za izražavanje osjećaja i ljubavi, a oboje nije spremno za brak.

Zato, vjeruj da Bog zna kada je pravo vrijeme, da ti podari osobu s kojom ćeš provesti ostatak svoga života. Ne boj se samoće. Koristi to vrijeme da izgradiš sebe, svoj odnos s Bogom, da naučiš što znači nesebično se davati i voljeti. Bog te neće nikada ostaviti razočaranog. Ono što možeš jest moliti. Moli već sada za odabranika/cu svoga srca! Vjerujem da ćete se prepoznati kada dođe to, samo Bogu znano - milosno vrijeme!

"Prava je ljubav tamo, gdje možeš biti ono što jesi - sa svim svojim manama, bez maski i bez straha."


ImagesList.com



Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...