Zašto ljubav gubi svoju vrijednost?

Ako se okrenemo oko sebe, vidjet ćemo kako je ljubav pala na jednu nižu razinu – razinu tjelesnosti. Možda ovaj tekst nikada ne bi nastao, da na jednom našem portalu nisam vidjela članak pod naslovom „Ljepotica oglasila: Tražim muškarca koji će mi napraviti dijete“. Ostala sam iznenađena i šokirana, ali sve me to navelo na razmišljenje.

Ono što želim naglasiti jest da ne osuđujem, niti želim da itko sudi toj mladoj osobi. Ona vjerojatno nosi ožiljke prošlosti na svome srcu, što se dalo iščitati iz rečenice: „Bila sam zaljubljena i na kraju nesretna.“. Voljela bih da je dotična mlada žena u tom trenutku otvorila svoje srce Bogu i dopustila da joj zalječi rane. No, vjerujem da ona nije jedina. Koliki su se od nas našli u situaciji kada su bili povrijeđeni i ranjeni i kada je njihovo povjerenje izdano. Na srcu je ostala rana. I umjesto da smo tu situaciju iskoristili da se približimo Bogu, trčali smo u druge veze, razočarani i nesretni, tražeći utjehu od čovjeka, a ne od Boga.

U tom trenutku nađemo se pred zidom i zatvorimo oči. Zaboravimo koliko vrijedimo i počnemo gaziti vlastito dostojanstvo, dajući se u potpunosti osobi koja možda i ne zaslužuje naše srce i naše emocije. Što se dalje događa? Padamo u depresiju, javljaju se suicidalne misli i jednostavno gubimo vlastiti identitet. Dopuštamo osobi na koju smo se navezali da nas kontrolira, a mi se jednostavno pokoravamo, misleći da ne zaslužujemo bolje.

Ako si i ti možda u sličnoj situaciji, pozivam te da se ohrabriš! Osvijesti si koliko vrijediš, koliko si važan Bogu i koliko te On voli! Bog želi da čekamo pravo vrijeme. On nas želi oblikovati, da budemo sretni i ispunjeni - prvo u Njemu, kako ne bi izvore sreće i mira tražili u voljenoj osobi, jer ona nam to nikada neće moći dati. Čekati nije lako. Ali sve dok ne zacijeli i posljednja rana na tvome srcu, sve dok ne budeš istinski sretan i slobodan u Bogu, nećeš biti spreman za ljubavnu vezu koju ti Bog priprema.

Vrijedan/a si čekanja! Ne gubi nadu, jer Bog je veći od svih tvojih problema. On ima plan za tebe, imao ga je i prije nego li si stvoren/a, zato budi strpljiv/a i svjedočit ćeš ljepoti i veličini Božje ljubavi u svome životu!

www.zemwallpaper.com

Popularni postovi s ovog bloga

Hoće li me itko ikada voljeti

Namjerno sam stavila takav naslov. Prilično sam sigurna da to pitanje tinja u srcima mnogih muškaraca i žena. I ja sama, zadnjih nekoliko mjeseci, potaknuta nekim životnim okolnostima, razmišljam o „lažima“ koje sam prihvatila o sebi. Ono kad si dijete i odrasli ti iz svojih povrijeđenosti (ili nekih drugih razloga) dodaju određene etikete, a ti sam stvoriš stavove i uvjerenja u srcu, i po tome živiš. I tako zapravo sam ne voliš sebe, i tu počinju mnogi problemi u odnosima. Jedna priča koju sam čula dodatno me je potaknula na promišljenje o tome. Naime, jedna draga osoba ispričala mi je kako je, u šali, nazvana osobom s „posebnim potrebama“ jer eto, došla je u neke zrelije godine a još uvijek nije našla srodnu dušu. Odmah sam se sjetila jedne profesorice s fakulteta, koja je znala reći da je svaki čovjek osoba s „posebnim potrebama“ jer je jedinstven, sa svojim talentima, karakterom i životnim iskustvima koja su ga oblikovala. To je zaista oslobađajuće čuti. Prije nekoliko mjesec

Kada čekanje umori

Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla

Reci mi, što zapravo želiš?

Jedna moja draga prijateljica, spletom životnih okolnosti morala je napustiti svoj rodni grad i dugogodišnji posao na kojem više i nije bila sretna, ali nije ni imala hrabrosti za promjenu. Dogodila joj se lijepa, velika životna promijena, no nije očekivala da će se naći pred zidom izgrađenim od vlastitih uvjerenja i strahova, koji su bili zakopani dok je preživljavala dan za danom. Njezini dosadašnji izbori dolazili su prirodno, dani su prilazili – a ono što je kasnije shvatila, bilo je to da nije nikada zastala i pitala se što zapravo želi, tko je ona, koje talente ima... Rekla bih da se mnogi danas muče upravo s tim pitanjima. Kada sam malo razmišljala o tome, počevši i iz osobnoga iskustva, shvatila sam da puno naših „zidova“ ima korijene u ranim godinama života – ako smo odrasli u disfunkcionalnoj obitelji, ljubav smo naučili zasluživati. To je normalno, jer dok smo djeca – ljubav nam treba da bismo preživjeli i sve ćemo napraviti da ju „imamo“ dovoljno. „Obrasci koji su ti omog

Putem Ljubavi

Pretraži ovaj blog