Preskoči na glavni sadržaj

Brak – sakrament vječne ljubavi

Priča o braku, sakramentu ljubavi i sebedarja, svoje početke bilježi već u Starom Zavjetu, kada Bog na vrhuncu svoga stvaranja odlučuje stvoriti ženu, kako čovjek ne bi bio sam. Bog je imao savršen naum. Dvoje potpunih stranaca, vođeni Božjom rukom, pronalaze se i odlučuju živjeti ono što je Bog naumio za njih.

Brak je cilj predbarčnoga hoda. Mnogi godinama tragaju, proispituju se, pokušavaju otkriti tko je osoba koju je Bog namijenio za njih. Čovjek čezne voljeti i biti voljen. Tu čežnju u srce stavlja sam Bog, ali ona neće moći u potpunosti biti zadovoljena na ovome svijetu, već samim susretom s Vječnom Ljubavlju.

Brak je u isto vrijeme i blagoslov, ali i velika žrtva.  "Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju ženu, i dvoje njih bit će  jedno tijelo" (Mk 10,7). Nije lako ostaviti sigurnost roditeljskoga doma i krenuti u nepoznato. Bog je to sve znao. Zato brak i jest sakrament. Preko toga sakramenta Bog uljeva obilje milosti, osnažuje i usavršuje dvije nesavršene osobe, kako bi mogle postati jedno - slika Presvetoga Trojstva.

Što je vrhunac ovoga sakramenta? Mogućnost stvaranja novoga života. Kako bi zauvijek povezao muškarca i ženu, Bog stvara spolni čin, kao dar vjenčanom paru. I upravo iz te ljepote međusobnog darivanja, stvara se novi život. Život, koji će uvijek biti podsjetnik jedne velike ljubavi, okrunjene Božjim blagoslovom.


„Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (Mk 10,9)   

photo: pixshark.com

Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...
Read more »

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...
Read more »

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...
Read more »