Preskoči na glavni sadržaj

Mladiću, poštuj svoju djevojku!

Uspješna i stabilna veza gradi se na čvrstim temeljima. Jedan od važnijih elemenata ljubavnog odnosa svakako je vjernost. No, što je vjernost uopće? Mislim da svatko može reći neku svoju definiciju, ali ja bih rekla slijedeće: vjernost je odluka o pripadnosti samo jednoj osobi, koju je Bog stavio u naš život, te obećanje da ćemo učiniti sve da zaštitimo njeno dostojanstvo i da ju ne povrijedimo. To nije lako, ali važno je pokušati.

Vjernost je danas ostala zapostavljena i po strani, usudim se reći. Veze i hodanje gube lagano svoj smisao. Zanimljivo mi je vidjeti kako dječaci i djevojčice već u osnovnoj školi ulaze u ''veze'', pa se često pitam, koji je smisao toga svega? Kako jedno dijete može znati što znači hodati u čistoći, potpuno se predati i voljeti? Veza je postala moda, stoga i nije čudo što se brojni samci osjećaju manje vrijednima što nemaju nekoga. 

Ako odemo korak dalje, vidjet ćemo da i nešto stariji mladići i djevojke, ulaze u veze znajući da brak još godinama neće doći u obzir. U toj cijeloj priči stradaju emotivna djevojačka srca, koja očekuju partnerovu vjernost i odanost, dok velik broj mladića često traži samo zabavu i možda nesvjesno ostavlja dubok trag na ženskom srcu i duši. Zato je i česta pojava maloljetničkog predbračnog odnosa i neželjenih trudnoća. Djevojke često u strahu da ne izgube voljenu osobu idu do kraja, gubeći i ono najsvetije u sebi. 

Mladići možda i nisu svjesni, koliko mogu krivim postupcima povrijediti djevojku. Djevojke su emotivnije, one očekuju vjernost i odanost. Želim reći svim mladićima jedno - nikada se ne igrajte ženskim srcem. Ako nekoga volite, budite vjerni - a pod vjerni mislim da ne odmjeravate druge djevojke, ne gledate ih polugole na internetu, jednostavno pripadajte svim srcem voljenoj osobi. Nije lako, ali svaka žrtva će biti nagrađena! Ne želim reći da su svi takvi, ali uvijek ima onih koji ne poštuju i ne čuvaju osobu s kojom hodaju.

Svijet nudi ugodu, blud i nemoral. Ali mi ne pripadamo svijetu, mi pripadamo Bogu. Tekst bih završila riječima sv. Ivana Pavla II.:

"Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti dosljedan kroz sav život."

picture: mashable.com



Popularni postovi s ovog bloga

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...