I ja sam jednom voljela

I ja sam jednom voljela. Bilo je to vrijeme kada je ljeto odbrojavalo svoje posljednje dane. I kad pomisliš da se više nema što dogoditi, iznenada se otvore neka nova vrata. I u vrtlogu onih ljetnih boja koje su ispisivale svoje zadnje tonove, ugledaš jedne oči koje su ti do tada bile nepoznate. I shvatiš da se ništa nije završilo. Shvatiš da uistinu svaki kraj donese neki novi početak.

I onda zastaneš. I čudiš se. Te nepoznate oči odjednom ti postnu tako poznate. U jednom strancu pronađeš sebe i nasmiješ se od srca, jer znaš da više nisi sam. U ovom ludom i nemirnom svijetu postoji još netko tko sanja kao ti. Netko tko diše kao ti. I tada shvatiš da se ništa ne događa slučajno. Samo je jedan zagrljaj poseban, samo jedna osoba prepoznaje ritam tvoga srca i spremna je zaplesati na tu melodiju.

I tako dok plešeš, odjednom osjetiš strah. Koraci postanu sporiji, melodija sve manje poznata, a ti kao da se gubiš u krugu isprepletenih koraka koji više nikamo ne vode. Ostaneš zbunjen, ali i dalje plešeš. Nadaš se da će opet biti sve isto. Nadaš se da će nebo ispisati neke nove note i dodati ih u kajdanku zajedničkih koraka. Ali to se ne događa. Tada postaješ svjestan da je najbolje odustati, nastaviti plesati sam i čekati neke nove korake da se ubace i nastave s tobom.

Ali ipak, nakon svega, neke note kao da i dalje u tebi žive. I podsjećaju te na davno otpjevanu pjesmu, na davno izbrojane korake, na zagrljaje samo nebu znane. Na onu zimu koja je snijegom zatrpla sve tvoje snove i tragove koji su vodili do tvoga srca. I sjećaš se samo jednih posebnih očiju i onog jednog zagrljaja pod zvijezdanim nebom.

Nebo katkada usmjeri korake. Poveže dvoje stranaca. Ali prije nego objasni zašto, usmjeri njihove životne putove u različitim smjerovima. I da do znanja da ono ipak ima glavnu i završnu riječ. A ti ostaneš gledajući i nadajući se da je sve bilo s nekim razlogom. I vjeruješ. Vjeruješ da ti nikada neće izmaknuti netko, tko je stvoren samo za tebe. Postaneš svjestan da moraš biti strpljiv. Ne hodaju svi jednako brzo do cilja.

Da, i ja sam jednom voljela.

picture:www.4simplelife.net

Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...

Putem Ljubavi

Pretraži ovaj blog