Slušajući
iskustva parova koji su hodali u čistoći i kasnije svoje čisto hodanje okrunili
sakramentom braka, ne može se ne postaviti pitanje što je to, što ih je tako
snažno povezalo i ulilo u njihova srca sigurnost da ih je Bog namijenio jedno
drugom. Može li to biti išta ljudsko i ovozemaljsko?
Vjerujem da
svatko od nas u svojoj okolini ima priliku vidjeti mlade, zaljubljene parove.
Većina njih nažalost nije upoznata s teologijom tijela, pa se zna dogoditi da
taj zajednički hod postane međusobno iskorištavanje kako bi se zadovoljile
određene potrebe. I nakon nekog vremena, veza
puca, jer nema čvrstih temelja. I ako se mlada osoba nađe u začaranom
krugu, ako ide od partnera do partnera, gubi sebe i svoj vlastiti identitet.
Ako ne znam tko sam, kamo idem i što želim, kako prihvatiti drugoga i odlučiti
se na nešto veliko kao što je brak?
Flert je
nešto neizostavno kada je upitanju potraga za pravim/om. Bude mi žao kada vidim
djevojke u oskudnim haljinicama, ogromnom količinom šminke, koje idu u izlazak
nadajući se da će pronaći svoju srodnu dušu. I tako sakriju svoju dušu,
najljepši element ljudske osobe. I onda ostanu samo povrijeđene, jer tada
postanu samo netko s kim se zabavlja, ali ne odlučuje za nešto ozbiljnije.
Ako želiš
nekoga osvojiti, osvajaj dušom. Osvajaj svojom ljubavlju prema samom Bogu, koja
se ogleda u očima. Slušaj Njega i njegov glas. Dopusti mu da te poveže s dušom
koju je namijenio samo tebi. Takva ljubav traje, jer nije plod ljudskih
nastojanja, nije vezana strastima i izgrađena na pijesku. Takva je ljubav plod
suradnje Neba i zemlje. Ispunjenje ljudske čežnje u sjedinjenju Boga i čovjeka.
Da bi mogao
primiti takvu ljubav, budi spreman otvoriti svoje srce. Čitaj znakove pokraj
puta koje ti šalje tvoj Otac. On bira najbolje. I ne boj se. Čovjeku je možda
nemoguće, ali Bogu je sve moguće.
