Preskoči na glavni sadržaj

Osvajati dušom

Slušajući iskustva parova koji su hodali u čistoći i kasnije svoje čisto hodanje okrunili sakramentom braka, ne može se ne postaviti pitanje što je to, što ih je tako snažno povezalo i ulilo u njihova srca sigurnost da ih je Bog namijenio jedno drugom. Može li to biti išta ljudsko i ovozemaljsko?

Vjerujem da svatko od nas u svojoj okolini ima priliku vidjeti mlade, zaljubljene parove. Većina njih nažalost nije upoznata s teologijom tijela, pa se zna dogoditi da taj zajednički hod postane međusobno iskorištavanje kako bi se zadovoljile određene potrebe. I nakon nekog vremena, veza  puca, jer nema čvrstih temelja. I ako se mlada osoba nađe u začaranom krugu, ako ide od partnera do partnera, gubi sebe i svoj vlastiti identitet. Ako ne znam tko sam, kamo idem i što želim, kako prihvatiti drugoga i odlučiti se na nešto veliko kao što je brak?

Flert je nešto neizostavno kada je upitanju potraga za pravim/om. Bude mi žao kada vidim djevojke u oskudnim haljinicama, ogromnom količinom šminke, koje idu u izlazak nadajući se da će pronaći svoju srodnu dušu. I tako sakriju svoju dušu, najljepši element ljudske osobe. I onda ostanu samo povrijeđene, jer tada postanu samo netko s kim se zabavlja, ali ne odlučuje za nešto ozbiljnije.

Ako želiš nekoga osvojiti, osvajaj dušom. Osvajaj svojom ljubavlju prema samom Bogu, koja se ogleda u očima. Slušaj Njega i njegov glas. Dopusti mu da te poveže s dušom koju je namijenio samo tebi. Takva ljubav traje, jer nije plod ljudskih nastojanja, nije vezana strastima i izgrađena na pijesku. Takva je ljubav plod suradnje Neba i zemlje. Ispunjenje ljudske čežnje u sjedinjenju Boga i čovjeka.


Da bi mogao primiti takvu ljubav, budi spreman otvoriti svoje srce. Čitaj znakove pokraj puta koje ti šalje tvoj Otac. On bira najbolje. I ne boj se. Čovjeku je možda nemoguće, ali Bogu je sve moguće.  

picture: plus.google.com 

Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...