Preskoči na glavni sadržaj

Na raskrižju života

„Uvijek sam se pitao zašto je tako teško stajati na raskrižjima, posebno na raskrižjima gdje nema putokaza, nema znaka cesta s prednošću prolaza - na raskrižjima života. I sada kada se nađoh možda na najvećem raskrižju života pritisnut i prožet težinom raskrižja, jedno mi divno biće reče: Težina i mučnina raskrižja je u tome što ono ima oblik križa. Bijaše to za mene divno otkriće, divno poput uzdaha onih koji golgotski pate, ali znaju zašto pate. Hvala ti, hvala ti što je jedan upitnik manje u mom životu.“ – fra Ante Grbeša

Vjerujem da je donošenje nekih odluka jedan od težih životnih trenutaka, neovisno o posljedicama odluke. Uvijek nam se nameće ono - Što ako? Što ako ne ispadne kako sam željela, što ako se razočaram, što ako griješim? I dok mi tako razmišljamo, neodlučni u onome što se od nas očekuje, dragocijeno vrijeme nam prolazi i odlazi u nepovrat.

Što Bog želi od mene? Mislim da neću pogriješiti ako kažem da ste se to mnogo puta zapitali, kao i ja. Jedan od najvažnijih zadataka svakoga od nas jest spoznati sebe, osluškivati Božji glas i slijediti put koji nam je On namijenio. Sada nam se nameće pitanje – kako čuti Boga u buci ovoga svijeta? Ili možda bolje – želim li ja čuti što Bog želi, ili  se to pak ne slaže s mojim planovima za budućnost?

Da bi pronašli sebe i svoj životni poziv, nekada je potrebno umrijeti svojim željema i planovima. „Čovjek snuje, a Bog odlučuje“, rekli bismo. Sreća se pronalazi u Bogu, koji jedini može ispuniti ljudsko srce u potpunosti. I onda kada smo mi zbunjeni i možda malo izgubljeni, On savršeno pozna svaki naš korak i svaku želju upisanu u naše srce. Upravo su želje te, koje nam ukazuju na put kojim nam je ići, a mi ih katkada olako shvaćamo.


Ako dopustiš Gospodinu da osvoji tvoje srce, da zagospodari njime, osjetit ćeš puninu života koja je u Njemu. A onda neće više biti važno što će drugi reći. Božji šapat u tvome srcu otkrit će ti odgovore na sva tvoja pitanja i tvoja lutanja. Budi hrabar i upitaj ga – Što želiš da učinim, Gospodine? Tek kada zaživiš svoj poziv i poslanje, kada otkriješ sebe i svoje talente, shvatit ćeš ljepotu i smisao našega zemaljskog života. Lijepo je rekao o. Michael Scanlan: “ Naš je životni poziv blago zakopano u polju. Biser velike vrijednosti. Milost  je u pozivu. Ostvarite ga bez obzira na cijenu.“.


Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...