Preskoči na glavni sadržaj

Valentinovo i ljubav

Valentinovo je; 14. dan veljače. Dan o kojem se naveliko priča puno prije nego li dođe. Kažu to je dan zaljubljenih, a ti si možda sam/a. I ove godine. Čini ti se da su svi oko tebe u oblacima, a ti čvrsto na tlu. Još ako se javi poneka misao da će tako zauvijek ostati, Valentinovo postane depresivan dan, jer je rezerviran za sve druge, osim tebe.
 
Ljubav... Što li je to? I da li je rezervirana samo za parove? Ljubav je nešto sveto, i što je još važnije, dolazi u različitim oblicima – od ljubavi prema Bogu, roditeljima, bližnjima, pa do one među partnerima. Ta 14. veljača, nosi puno veće značenje od onoga na što je svedena. I ti možeš ljubiti; dapače trebaš, jer LJUBAV je životni poziv svakoga kršćanina.

Možda si i taj dan sam/a. Iskoristi ga na drugačiji način. Odvaži se i moli svetoga Valentina za budućeg supruga/u. Moli ga da te zagovara pred Bogom, kako bi dobri Otac pripravio tvoje srce i srce tvoga odabranika, odnosno odabranice, za zajedničke dane. Moli da ti se dogodi ljubav, ona čista i iskrena, kakvu može darovati samo nebeski Otac. Jer samo će ona trajati. Pa makar dočekao još koje Valentinovo sam, na kraju će biti vrijedno čekanja.

Ako ti je Bog već udijelio tu milost, pa kraj sebe imaš neko posebno srce, neka vam taj dan posluži kao podsjetinik da je ljubav žrtva i da samo oni koji vjeruju Bogu i hodaju s Njim, mogu ostati zauvijek jedno kraj drugoga. Neka vam sveti Valentin bude zagovornik u nebu, kako bi vaša ljubav rasla u čistoći i svetosti – onako, kako je to Bog zamislio.

Književnik Stjepan Lice napisao je divne misli o ljubavi, koje svima nama mogu poslužiti kao vodič na životnom putu: 

„I vječnost je prekratka da biste propustili ijedan trenutak ljubavi.
Premda, i jedan trenutak ljubavi opravdava svu vječnost.
Premda, svaki trenutak ljubavi, ljubavi kojom ljubite, ljubavi koju
prigrlite, ljubavi kojoj dopuštate živjeti, zagrljaj je vječnosti.
Stoga zemlju svakoga trenutka natopite ljubavlju.
Pustinju svakog trenutka ljubavlju preobrazite u plodnu zemlju.
Sve svoje vrijeme posvetite ljubavlju.
Jer dani će uminuti. Ali ljubav nikada neće prestati disati.“

photo: webneel.com

Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...