Bog je umro za čovjeka. Teško shvatljiva istina koja nas potiče da zastanemo nad tim misterijem i upitamo se – zašto? Kolika se ljubav i poniznost krije u Božjem srcu, a čovjek ih nije do kraja upoznao ni spoznao. Nedavno sam pročitala priču, koja me je snažno podsjetila Kristove muke, ali i činjenice da je ona većini samo povijesni događaj i da njena vrijednost ostaje u sjeni.
Govorim o noveli Slavuj i ruža (The Nightingale and the Rose), Oscara Wildea. Za one koji ne znaju, priča ide ovako: mladić tuguje, jer voljena djevojka ne želi s njim na ples, dok ne pronađe crvenu ružu. U tišini i tami noći, slavuj promatra patnju mladića i postaje svijestan da se radi o velikoj ljubavi. Tako on odluči pronaći ružu. Ide od stabla do stabla, ali ne uspjeva. Došavši do zadnjega stabla, ono mu govori da postoji jedan, ali previše strašan način, da bi mu rekao. Slavuj želi čuti, jer silno želi da se ta ljubav ostvari. Slavuj je trebao pjevati dok mu trn probada srce i njegova je krv trebala obojati ružu. Slavuj pristaje, jer Ljubav je toga vrijedna. Pronašavši ružu, ushitreni mladić odlazi svojoj dragoj, koja ga odbija jer je pronašla bogatijeg mladića. Razočaran, mladić baca ružu i kola s konjima prelaze preko nje. Da li je slavujevo žrtvovanje vlastitoga života bilo uzaludno? Ta mi je misao snažno odjeknula srcem i sjetila me Kristove patnje.
Kristova se patnja nije zvršila na tome. Umro je. Ispustio dah i predao u Očeve ruke. Ostavio nam je primjer koji trebamo nasljedovati. A On, On je uskrsnuo. Slavno i veličanstveno, nosivši ožiljke svojih rana i jednako ljubeći. Uskrsnuo je da ti da do znanja, da će uvijek biti s tobom, pa i u trenutku smrti. Jer te želi u Očevu zagrljaju u Vječnosti. Zato je i došao na svijet, da svjedoči za Istinu. Da nam pokaže da grob nije kraj, da nas Otac ljubi i da imamo slobodu odlučiti se za Njega.
Ljubav je triumfirala, pobjedila strah, smrt i bol. Ljubav i danas liječi ranjenu dušu i budi na uskrsnuće. Sljedeći put, kada budeš razmišljao kako izraziti ljubav, sjeti se da postoji simbol koji nadmašuje srce koje redovito crtamo i slikamo – Križ je simbol najveće ljubavi. Bezinteresne, iskrene, one koja se žrtvuje do kraja. Takva je Kristova ljubav. I kad se nađeš u strahu i tjeskobi, kada ne znaš kako dalje, sjeti se da nisi sam. Svijetlo Uskršnjega jutra pokazat će ti put, a Kristova ljubav bit će melodija koja će te nositi kroz život!
„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24,5)
