Preskoči na glavni sadržaj

Triumf Ljubavi

Bog je umro za čovjeka. Teško shvatljiva istina koja nas potiče da zastanemo nad tim misterijem i upitamo se – zašto? Kolika se ljubav i poniznost krije u Božjem srcu, a čovjek ih nije do kraja upoznao ni spoznao. Nedavno sam pročitala priču, koja me je snažno podsjetila Kristove muke, ali i činjenice da je ona većini samo povijesni događaj i da njena vrijednost ostaje u sjeni.

Govorim o noveli Slavuj i ruža (The Nightingale and the Rose), Oscara Wildea. Za one koji ne znaju, priča ide ovako: mladić tuguje, jer voljena djevojka ne želi s njim na ples, dok ne pronađe crvenu ružu. U tišini i tami noći, slavuj promatra patnju mladića i postaje svijestan da se radi o velikoj ljubavi. Tako on odluči pronaći ružu. Ide od stabla do stabla, ali ne uspjeva. Došavši do zadnjega stabla, ono mu govori da postoji jedan, ali previše strašan način, da bi mu rekao. Slavuj želi čuti, jer silno želi da se ta ljubav ostvari. Slavuj je trebao pjevati dok mu trn probada srce i njegova je krv trebala obojati ružu. Slavuj pristaje, jer Ljubav je toga vrijedna. Pronašavši ružu, ushitreni mladić odlazi svojoj dragoj, koja ga odbija jer je pronašla bogatijeg mladića. Razočaran, mladić baca ružu i kola s konjima prelaze preko nje. Da li je slavujevo žrtvovanje vlastitoga života bilo uzaludno? Ta mi je misao snažno odjeknula srcem i sjetila me Kristove patnje.

Kristova se patnja nije zvršila na tome. Umro je. Ispustio dah i predao u Očeve ruke. Ostavio nam je primjer koji trebamo nasljedovati. A On, On je uskrsnuo. Slavno i veličanstveno, nosivši ožiljke svojih rana i jednako ljubeći. Uskrsnuo je da ti da do znanja, da će uvijek biti s tobom, pa i u trenutku smrti. Jer te želi u Očevu zagrljaju u Vječnosti. Zato je i došao na svijet, da svjedoči za Istinu. Da nam pokaže da grob nije kraj, da nas Otac ljubi i da imamo slobodu odlučiti se za Njega.

Ljubav je triumfirala, pobjedila strah, smrt i bol. Ljubav i danas liječi ranjenu dušu i budi na uskrsnuće. Sljedeći put, kada budeš razmišljao kako izraziti ljubav, sjeti se da postoji simbol koji nadmašuje srce koje redovito crtamo i slikamo – Križ je simbol najveće ljubavi. Bezinteresne, iskrene, one koja se žrtvuje do kraja. Takva je Kristova ljubav. I kad se nađeš u strahu i tjeskobi, kada ne znaš kako dalje, sjeti se da nisi sam. Svijetlo Uskršnjega jutra pokazat će ti put, a Kristova ljubav bit će melodija koja će te nositi kroz život!

„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24,5)



Popularni postovi s ovog bloga

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...