Preskoči na glavni sadržaj

Kavalir i dama

Novo, „moderno“ vrijeme, kao da ispisuje neka nova pravila. Ono tradicionalno postaje preusko i pomalo dosadno, pa se teži novitetima. Tako i dosad tradicionalno određene muško-ženske uloge dolaze u upit, pa se sve ćešće narušavaju s ciljem nasljedovanja modernih trendova. I onda se čudimo kako ti isti odnosi lako pucaju i ne prerastaju u nešto čvršće i stabilnije, kao što je institucija braka.

Dama. Tko je to? Netko tko treba ugađati suprotnom spolu i podređivati se do trenutka kada izgubi vlastitu osobnost pod izlikom opsluživanja drugoga i ispunjavanja tuđih želja? Ne bih rekla. Pod pojmom „dama“ prvenstveno mislim na djevojku ili ženu, koja svome muškarcu dozvoljava da bude ono što jest, dozvoljava da joj, primjerice, otvori vrata automobila, da bude glava kuće ukoliko su sklopili ženidbeni savez; jednostavnije rečeno - poštuje njegovu ulogu u njihovoj obitelji. Kako kaže sv. Pavao: „Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Ef 5, 23-25). Drage djevojke/žene, dopustite svome mladiću/suprugu da bude muškarac po Božjem naumu. Poštujte njegovu ulogu, kako bi dostojanstvenije odigrale svoju.

Kavalir. To je netko tko ugađa suprotnom spolu do te mjere da se odnos pretvori u iskorištavanje? Nikako. Kavalir je prvenstveno muškarac, koji je svjestan svoje zaštitničke uloge, koji je spreman nasljedovati Kristov primjer i ljubiti do kraja. Netko, tko se ne srami biti pažljiv i svojoj djevojci/ženi malim znakovima pažnje iznova dati do znanja da ima posebno mjesto u njegovu životu. „I nije stvoren muž radi žene nego žena radi muža.“ (1 Kor  11,9)  Dragi mladići, ne zaboravite da je ljubav prvenstveno žrtva i da vaša „nadređena“ uloga znači ništa više doli služenje vašoj obitelji i vašim najmilijima.

Možda je danas moderno da i djevojke započinju dar ljubavi, ali ljepota onih Bogom danih uloga uvijek će iznova privlačiti mlade ljude, koji teže iskrenoj ljubavi koja počiva na čvrstim temeljima. Jer dama ću uvijek ostati dama, a kavalir – kavalir. I vjerujem da ćete se složiti samnom da samozatajni osmijeh djevojke koja iščekuje svoga mladića, otkriva onu čistu i iskrenu ljubav, čiju harmoniju ne mogu narušiti novi ideali modernoga doba.


„Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svoga muža.“ (Ef 5, 33)       




Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...