Za
početak pitanje – kakvu ljubav želiš? Teško će itko dati odgovor bez dubokog
promišljanja. Možda nekada i ne želimo o tome razmišljati, jer se bojimo da je
takvu ljubav nemoguće naći i živjeti. I onda prihvatimo bilo kakav oblik
odnosa, pretvarajući osobu u privjesak koji nosimo sa sobom da bi drugi vidjeli
i divili se.
Ključan
problem? Strah od samoće. Možda i strah od suočavanja s nama samima; strah od
razočarenja. Vjerujem da postoji još koji, ali ne bih o njima. Zašto? Isus je
rekao: „Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta“. Vjera
izgoni strah. Bog nas oslobađa i čini nas novima i spremnima da se darujemo
drugoj osobi.
Da
bi upoznali sebe, potrebno je zaviriti u svoje srce. Suočiti se s vlastitim
manama i slabostima. Samo ćemo tako moći drugoga prihvatiti u potpunosti. Nitko
nije savršen, ali Bog nas može učiniti savršenima u ljubavi. Trebamo otvoriti
svoje srce i dopustiti da se prvo Bog nastani u njemu, da On zagospodari našim
željama, mislima i osjećajima.
Nismo
pozvani mijenjati druge. Pozvani smo mijenjati sebe. Svaki dan iznova. Pozvani
smo postajati bićima ljubavi i dobrote, nositeljima nade i radosti. A to katkada
bude teško. Ipak, vrijedi truditi se. Vrijedi umirati sebi i dopustiti Kristu
da živi u nama.
