Jednoj posebnoj ženi

U životu svake osobe postoji jedna posenbna žena. Žena koja se odluči odreći svega, kako bi te donijela na svijet. I ne samo to. Ona postane cijeli tvoj svijet – tvoj oslonac, pratitelj i najbolji prijatelj. Katkada i nije svijesna koliko je posebna u tvojim očima.

Zato ti i pišem. Da to nikada ne zaboraviš. Da zahvliš Bogu što ti je dao priliku da zaigraš najvažniju ulogu na svijetu. Što ti je dao priliku da jednom čovjeku uljepšaš život i obojaš mu dane šarenijim bojama; bojama radosti, nade i ljubavi.

Posebna si. Ne zaboravi to. Nisu svi imali priliku nositi tri života pod srcem. Bog bira one, koji imaju veliko srce. Veće nego što misle. One koji su spremni zaboraviti sebe i biti otvoreni za neke nove priče. Stranice ispisane dječjim osmjehom i plačem, tugom i radošću, snovima i nadanjima. I uvijek tu. Kad svi odu.

Posebni se rađaju u velječi. Borci. Za sebe i druge. Oni, koji su hrabro zagazili preko granice tragajući za boljom budučnošću. I tamo ostavili svoje mlade dane. I onda Bog, usmjerivši životni put u neki drugi smjer, pokaže put u zagrljaj voljenog čovjeka koji i nakon dvadeset i dvije godine provedene zajedno, čuva tvoje srce na dlanu kao i onog prvog dana.

Pogledaj malo bolje svu ljepotu oko sebe. Živote koje si donijela na svijet, čovjeka koji i danas čuva tvoju ljubav. Bogata si, neizmjerno. A sve ostalo nije važno. Život nosi tugu, jednako kao i radost. Sve ovisi kako gledamo. Ako ne dozvolimo, ona nikada neće zakoračiti u naše srce. Može biti tu samo u prolazu.

Uz Majčin dan - ženi koja me je rodila, odgojila, i danas budnim okom prati moje korake i žrtvuje se za mene.

photo: all4desktop.com

Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...

Putem Ljubavi

Pretraži ovaj blog